The Last Broadcast

Dijasporasko-emigrantska. Opet.

Dijaspora je ko bumerang: stalno se nekamo vraca (oh, ponosa u srcu mome poradi ove usporedbe!).

Prvo sto primijetim kad stupim na tlo sto se rvackim zove jest da se userem ko mlado od grlice kad ugledam pripadnike javnog reda i mira. Momentalno se pretvorim u makovo zrno koje usplahireno trepce ocima, pristojno kima glavom nad svakim upitom i pri tom jos iscasuje vilicu od smjeskanja. Sve samo da njima bude dobro. Ne znam sto pogoduje takvom ljigavom ponasanju. Mozda to sto ovi ovdje ne nose oruzje i ne traze nikakve dokumente tipa osobna iskaznica (erm, ne postoji u krajevima ovijem otockim) kad im se cefne. Mozda zato jer ukoliko bi to i trazili, vrisnes jednom, pozoves se na sva prava svijeta, i ovi se onda malko useru pa te puste na miru. Ali ovi u domovini, hm, ne bih se bas sa njima htjela upustat u kostac. Ovdje mi ni na kraj pameti kratke ne padne da imam ikakav dokumenat koji potvrdjuje moj takozvani identitet. Sta imas pitat, mrs tamo, krsis mi osnovna ljudska prava. Dok se Tamo pretvorim u drhtavu nakupinu organskih stanica, pruzam dokumente i jos im predlozim da me mozda i odvedu u pritvor, tek toliko da im udovoljim.

Dokaz tome jest i da umroh od straha u 6 ujutro u tramvaju svercajuci se bez karte. Sve skicah na svakoj stanici svaki iole kockoidni oblik glave koji bi mozda mogao biti znak da je Zetov kontrolor/ka u pitanju. Cak su mi i djeca bila sumnjiva. I penzioneri. Dokaz da sam plasljiva prasica. Ma, cista sramota!

Uglavnom, opet doteglih sa sobom top 3 domacih proizvoda za kojima dijaspora suze lije i busa se u prsa te zaklinje na vjecnu odanost majci domovini koja ih je prkosno iznjedrila.

1) Cokolino. Apsolutni favorit broj jedan duz citavog planeta u ovom suncevom sustavu. Bez njega se vratit smatra se kaznjivo djelo vrijedno najgore moguce kazne ikad. Koje, hm, javim kad smislim.

2) Gavrilovic cajna pasteta (ne PIK Vrbovec ili stajaznam kojasvejosne - samo je jedna mesnopreradjivacka industrija Mate Gavrilovica i potomaka). Jos jedan pulen iz plejade favorita, drzi solidno drugo mjesto. Gusto-glatko smece od hrane koje ima cak 10% svinjske jetre, fino se razmazuje po kruhu ili kiflama, te ostalog djubreta poput raznnoraznih E brojeva. Svaki puta kad dovrsim zadnju u mojoj dusi umre nesto.

3) Domaci kolaci/kifle/peceno meso i ostale mesne preradjevine kao kobasice, prsut, spek/krumpiri uzgojeni na lokalnoj njivi-vrtu.
Ako ima itko u dijaspori ko ne donese barem nesto iz domace proizvodnje ne zasluzi se nazvati tom plemenitom skupnom imenicom. A i gnusat ce ga se istinski pripadnici te mile plemenske zajednice. Svima ce poznato zazvucat recenica poput Ajde, sine, ne mozes otic u bijeli svijet bez materine/babine/tetkine/prababine telece koljenice ili kifli.

Sve troje naslo je mjesta u mojoj prtljagi. Vaistinu sam Dijaspora sa velikim D. Jos samo da nadjem put do koje emigrantsko iseljenicke zajednice i raspametim se na jednom od Thompsonovih koncerata i moj zivotni krug bit ce zaokruzen.

Molim da se obrati paznja na moju ljubav i njegovu profinjeno-satkanu pjesmu-esej.