The Last Broadcast

Bozicno-novogodisnje crckarije

Dobra vijest jest da me medjed nije izio. Naime, poslije saznah da su medvjedi istrijebljeni u Skotskoj. Unatrag nekih dvjestotinjak godina. Dakle, zabrinuh se ni za sto. Jebemti zivot!

Doso cas da se pobrinem za spas. Odnosno, da napisem tu i tamo koju bozicnonovogodisnju cestitku. Ili dvije. Ili tri. Ili dvadeseticetiri. Ne mogu vise glavu u pijesak, kucnuo je cas. Majke ti, cestitke. Nikad mi mrze ne bijase piskarat ine. Ko prava kul zena uzeh ove iz Paperchase koje su pune onog sljasteceg. Zlu ne zatrebalo.

Naime, sta? Kakav tekst da slozis? Aj da vidimo: sve najbolje za Bozic i Novu godinu. Ne moze bit originalnije nego sto jest. Marsh tamo (to ja sebi tepam jer se volim ko snijeg planinu)! Sad opet, da idem piskarat citave citabe i litanije i epske spjevove: em mi se ne da; em talenta imam koliko i moderni zrvanj imade psenice (ne znam ni sama kakva je ovo kvazi-metafora, ali nikad do sad ne upotrijebih rijec zrvanj pa eto, da vidim). I sad se ispostavlja zackoljica i po': sta napisat? Sinoc plenuh debelguzom straznjicom mojom na drveni stolac i udri piskarat! Greska broj jedan bijase sto otvorih bocu crnog vina. Greska druga bijase da doticno vino bijase divno i bajno, te da stalno dotakah u casu. Sto rezultirase sa usporenijim refleksima nego uobicajeno. I prepravljanju/ispravljanju i najpriprostijih recenica: recimo, merry napisanog za jednim R; Bozic napisano sa malim b. Pa razne permutacije rvacko-jengleske. I tako dalje. A i tako blize, bogami. Jos mi je samo falilo da zacapam koju cestitku sa crnim vinom ko nekom vrstom modernog pecata i di bi mi bio kraj?? Packarija. Capancija. Kupusara. Svasta! Sva sreca nitko od vas nece dobit jednu od mene. Inace sramoti ne bi bilo kraja! Ispostavila bih se bila ko nepismena babetina koja ni u kamenolomu ne bi poso dobila, a kamoli ista drugo!

Onda, dilema broj dva: kakvo piskaralo izabrat? Priprostu penkalu? Ili tintu i nalivpero (super ako hoces zamrljat citav tekst jer zaboravis da si ga napiso sa tintom pa onda fino laktom prijedjes preko citavog teksta i sjebes ga koliko je dug i sirok)? Mozda nesto u boji? Ono nesto mirisljavo? Roze? Ono neko srebrno/zlatno piskaralo koje smrdi ko benzin? Koliko dilema, to je cudo jedno!

I tako na kraju mastovito sve nacrckah sa originalnim natpisom tipa sretan Bozic i Nova godina i mirna Bosna. Takodjer inzistirah na lizanju koverata. Sto bijase jedna od kardinalnijih gresaka prosle veceri. Ukus kovertnog ljepila je jedan od boljih. Ali svejedno stoicki podnesoh bol i tugu sto donosi lizanje ljepila. Zrtve se moraju podnijet za dobrobit svekolikog covjecanstva, tog sam i te kako svjesna! Pa tako podmetnuh ledja. Odnosno, jezik.

Imena i adrese smrmosih ko nikad. Prosto me sram kako osobna imena i prezimena pocinjah malim slovima. Pa onda to ic prepravljat. A koverte sve kurvinjsko crvene, tako da ni korektorom ne mos' ic preko gresaka! Nego onako seljacki samo mozes mrljat penkalom i nadat se najboljem.

Domisljata sam ja, znam. Jos dva i po' tjedna prije nego me se pusti sa lanca u domovinu. A onda kud koji, mili moji! Zatvorite svoje kceri, a i sinove, rekla bih.