The Last Broadcast

Pjevam da zijevam

Prvi poceci arlaukanja vezuju me dok imadoh kratku, crnu, gustu kosu, ne znah beknut ni jednu, zamotana u platnene pelene (kakve jednokratne, brate, ih!) i nosih jos uvijek nerazvijenu svijest o sebi. Navodno da uvijek bijah spremna udarit u dreku, ciku i viku. Za razliku od brata milog koji bijase miran ko bubica (majcine rijeci, ne moje). Vec tad se znalo ko ce bakcit dokazivanjem jednadzbi iz svijeta fizike, a ko ce laprdati uz vjetar o sakralnim freskama u Sloveniji, juznoj Austriji i sjevernoj Italiji u 14. stoljecu (i to jos za diplomski).

Caca i mater su znali bit dvojac (bez kormilara) na raznoraznim zabavama. Pa kad bi udarili dvoglasje sa Ima dana kada ne znam sta da radim pitala bih se otkud njima glasovi, a meni ne? Tetke u Makedoniji cak snimise jedan ili dva singlova. Pojavise se cak i na ondasnjoj Radioteleviziji Makedonije dok se jos snimalo samo u crno bijeloj tehnici.

Nakon toga dodjose vrtic, dzumbus, cika, dreka i vika u obliku imitacije Debbie Harry/Janis Joplin (kako kad, ovisno o mom raspolozenju) ispred partfisa-mikrofona. Na sveopci pljesak i ovacije bratovih prijatelja (eto prednosti kad covjek imade 10 godina mladju sestru - u cas posla se sredi dzabe koncerat za kolege).

U skolskom zboru prvo pjevah drugi pa onda nakon par godina prvi glas. Hm, valjda dozivjeh proces obrnut od mutiranja. Ili je vodja zbora pobenavio bezveze (znao je cugati tu i tamo, ali to ipak bijase Zagorje, dakle, sasvim normalno i domacinski).

Nebrojeno puta u Jabuci sijah strah i trepet te bijah Iggy Pop, a zenska prijateljica Kate Pierson i udri brigu na veselje! Mislim da sam solidno i sa apsolutnim sluhom otpjevala sve njegove dionice. A i kolegica isto tako one zenske. Pogotovo onaj dernek od glasovlja na kraju. Candy, life is crazeeeeeeeeeeeeeeee, Candy, babeeeeeeeeeeee... Oduvijek sam znala da sam, zapravo, muskarac prerusen u zenu.

Sad najpostenije zaarlaucem u autu. Zasticena od svakog postedim ofenzivu na usesa svih koji nisu prisutni. Dakle, obicno atakujem vlastita. Sto mi nije bas zao. Jer se mogu zaderat koliko me glasnice (bez mandula, izvadjene odavno) ponesu (a bogami, znaju me ponijet ohoho).

U autu. O, u automobilu! Sto mi je milo i mili mi se pjevat u autu! Dernjava, arlaukanje, zavijanje u stilu narodnih guslara-pripovjedaca. A derem se na sve i svasta. Kuckam sa prstima po volanu. Raspalim sve i svasta. I udri! Partibrejkersi su dusu dali za raspaljot u prijevoznom sredstvu zvanom osobni automobil: Ti nisi Julija, ja nisam Romeo, nocas sam nesto gadno pojeo. Ili sad me nesto hvata ona Bajagina iz sveg glasa (Ti se ljubis na tako dobar nacin). Zahvalite svim svecima kojih ima da vas nikad Xiola nece vozikat u autu.

Bez obzira da li upravo stiscem kuplung, dajem lijevi umjesto desni zmigavac ili pokusavam fastforvardirat mini iPod (kojeg prikljucim sa jos malo pa legalnim iTripom). Ponekad znam poskakivat u sjedalu. Katkad pocupkujem (ako je zastoj). Sva sreca da ne imadem kabriolet. Dok u iznimnim slucajevima znam odvojit jednu od rukica i njome prazno (odnosno, u leru, da se automobilski izrazim pri tome ispoljavajuci zavidno znanje automobilizma i pripadajucih mu osobina), ali revolucionarno mlatim po zraku. Ko zenska verzija Trockog.

Ljeti mi se cak omaklo da stidljivo spustim prozorsko staklo,
Da se ne podavim od vrucine jer sam seljacina bez klime. (ovo su stihovi)

Na zalost, ne pjevam dok se kupam. Suprotno svih ocekivanja. Eventualno nesto promumlam sebi u cekinjastu bradu dok pokusavam dohvatit ledja i ostrugat ih.

Gulas otkazan. Ko svaki posteni politicki sporazum. Popizdit cu moram li jos uvijek gledat onu bombonijeru za nju bez da je ne rascerupam. Bit ce tesko. Ali izdrzat cu.

Proklet bio onaj baner za Partibrejkerse. Em svaki put kad ga vidim mislim da vidim Zorana Predina umjesto Caneta, em upravo napravih palacinke dok mi je Kreni prema meni drezdala na sav glas (svako malo moradoh zastajkivat i pravit se da sam Cane). Valjda se necu potrovat. I od palacinki i od njih.

Da Markizurina ima u sto da bulji. U moju Macketinu koja je i ovako oku ugodnija od mene.