The Last Broadcast

Malo dijasporasko-emigrantske situacijske lamentacije

Iliti uspomene na domovinu. Prvi i zadnji put.

*Imadem 2 licitarska srca. Slovenska. Ne rvacka.

*Ne imadem nikakovijeh nacionalno obiljezenih miljea; tabletica; zastavica; zastavetina; grbova; grba; i grbetina.

*Ne posjedujem niti jednu krunicu (za vratom, a i sire). Ni uramljenu sliku pape.

*Znam samo prve dvije kitice Lijepe nase; slovenskoj himni znadem samo naslov i pola melodije; makedonsku himnu ne bih prepoznala pa taman da mi netko rdjavu sjekiru zavitla u celo.

*Vracam se iz domovine/domovina uvijek sa punim koferima hrane koju uvijek revno i promptno brzo pobrstim ko koza mediteransku makiju.

*Moja muzicka zbirka: od muzike imam tek dva fejk CeDeja (Balade neke lagane - da, tako se bas zove, najozbiljnjije, i Grejtst Hitz od Zdrafka Colica, zahvaljujuci njojzi), jedan polulegalni CeDe od Let3 (zahvaljujuci njemu). MMKa cu morat iskopat pri slijedecem posjetu brodu-majci (odnosno, domovini). A, da, umalo zaboravih kazetu (da, onu arhaicnu stvarcicu kojoj se pri svirci traka vrti) KUD Idijota.

*Ne vise mi po zidovima uramljeni gobleni sa motivima dalmatinskozagorskog kamenjara.

*Vlasnik sam osmogodisnjeg Golfa (umjesto Mercedesa 1977. godine proizvodnje), sa volanom koji nije prekriven krznenim motivom sa leoparskim znakovljem. Iako, jos uvijek se neckam da li da nanizem niz penkala da se kocopere na zadnjem staklu.

*Ne znam izmolit Ocenas do kraja. Zapnem kod kraljevstva tvog. Mislim. Nisam krstena pa mi se oprasta. Valjda.

*Nisam clan niti jedne iseljenicke organizacije.

Postavlja se logicko pitanje: jesam li ja uopce u dijaspori ili je dijaspora u meni? Tesko pitanje bez imalo lakog odgovora.