The Last Broadcast

četvrtak, 07.09.2006.

I za kraj sve sto sija jeste raj


Zabavljah se na jedan od slijedecih nacina: slusajuci La femme d'argent i ovo za uberkulizam na repeat i shkicajuci ljude na plazi izmedju redaka knjige. Tako dodjoh do slijedecih zakljucaka: da je zenama puno teze doci do stanja tantricke erekcije poradi ociglednog nedostatka iole zgodnih muskaraca. Izbor bijase izmedju penzica poodmakle dobi ili sredovjecnih ozenjenih muskaraca sa djecicom sitnog i polukrupnog zuba. Recimo, kao jedna zagorska obitelj koja se sastojise od oca od po kojih 150 kila zive/polumrtve vage, mrsave majke i dvojice sitnih sinova: Nacek (cirka 3 godine) i Martin (cirka 18 mjeseci). Antropoloski ih promatrah citav tjedan stono bijase dosta zanimljivo. Recimo, tatek Nacek je uvijek redovno psovao mater/majku svima: jer se djecica nisu htjela kupat ("Jebem ti djecu i more"); jerbo je Nacek doveo Martina u hotelsku kuhinju ("NACEK, NE VODIT MARTINA TAMO!!! O, jebem ti zivot i sve!"); opsovo je i plasticnog delfina za napuhavanje kojim je htio plijenit paznju svojih sinova ("Nacek, sad se bu tata popel na delfina..." I onda je 150 kila zive vage izgubilo od strane gravitacije i naslo se duboko ispod delfina u vodi stono izazvase reakciju "Jebemti, Seka, gle ovaj delfin nis' ne valja, kaj smo ga isli kupovat, falsh neka roba."); a i tatek je davao dobre savjete Naceku koji ga obavijesti da ga izise ose: "Kaj, ose te napadaju? Ma samo ti masi sa shkrlakom, budu one otisle." Ma ko ih ne bi volio sve cetvero njih??





Onda tu jos bijase slovenska familija od 2 sinova sa kojma se Nacek & Martin igrahu, pa lokalni Lastovljani Sime (7 godina) i Duje (2 godine) koji ubacivahu malko reda u ova djecja posla. Ma, milina za gledat! Ko ima zivaca sa malom djecom, svaka mu cast!





Da, ima jos jedna slicica o morskim nemanima: vidjeh neki smedji klobuk koji plutase povrsinom i propisno se unezvjerih. Ne znadoh jel' je meduza ili nije. Pa se naglo povukoh bez da izazovem scenu internacionalnih razmjera. Samo znadem da mi je isprva klobuk-bestija izgledala ko zli rak koji se napenalio na mene sa svojim imaginarnim klijestima. Tek nakon sto vidjeh iste klobuke oko Vele Luke dok je katamaran kruzio naolo vidjeh da to i nije rak. Ali misterija ostade: sto to bijase, sto???

Spavat odlazih sa svakolikim pernatim stvorenjima. Odnosno, uvijek zaspadoh negdje oko 21.30 sat. I spavah negdje 12 sati. Nevjerojatno i nemoguce, a istovremeno istinito i i te kako moguce! Umori se covjek ne radeci ama bas nista, tj lezeci na plazi ko klada i povremeno se buckat u slanoj vodi.





I onda odjednom zakljucih kako mi ovakav zivot sasvim odgovara. Od jurnjave 253 na sat do fjacetine (ne-sluzbeni augmentativ od imenice fjaka) na svakojaku potenciju. Izuzetno neobicno. Odbih i poziv da se pridruzim satu ronjenja za totalne analfabete. Da ne bih! Umrem kad mi voda prijedje preko usana, a kamoli da idem sad izazivat djavla i ronit. Pa tako i vetoizirah ponudu. Nekako mi je zivot previse mio.






Sve u svemu, bijah doslovce u vakuumu citav tjedan (ne imadoh pojma sto se izdesavase po domovini i crno-bijelom svijetu), ali ne bijase mi zao. Kao sto rekoh, nakon pocetnog shoka naviknuh se na mir, tisinu, spavanje sa kokoshima, jetrenu pastetu, Naceka i Simeta. Cak se naviknuh na kune zlatice i lipe. Cemerno mi pade povratak na kopno.

Nakon toga brzinski posjetih rvacku mega-Metropolu (gdje vozih ko velika, usprkos totalnom neznanju navigiranja po metropolskim jednosmjernim ulicicama, ali kad mogah vozit po Los Angelesu, sto ne bih i po Zagrebu, ih!), posjetih i moju vukojebinicu na 24 sata, te na povratku u Split odlucih da se zaustavim u dalmatinskozagorskom gradu kojem je i Bog reko nesto poput "laku noc", odnosno gradu iz kojeg mogu rec da mi potice polovica super gena sto ih nosim. Reko', aj da vidim i to cudo koje ne vidjeh jedno 20 godina. Isto neka vukojebina, ali ajde de, kao spada pod grad. Prolazim redom kroz Konjevrate. Pa malo blize Pakovo Selo. Pa jos blize Zitnic. I onda na kraju: ta-daaam! Iskocoperio mi se Drnis pred nosom u svom punom sjaju na najgorem dalmatinskozagorskom zvizdanu u 15 popodne.

Slavni ljudi: Stojko Vrankovic, Ivan Mestrovic (dobro de, Otavice ako cemo sitnicarit), Ivo Pattiera, Drazen Budisa, Ivica Mudrinic, Miroslav Lilic (Siveric, ali dobro de isto tako), i onaj iz Cavoglava kojeg necu spominjat. Sve same zmije ljutice, ajme meni!



Drnis.


Nabadah ko kokosh sa jednim ocesom, onako, orijentaciono znadoh gdje je centar, ovo-ono. I odlucih da banem ujni u njezin frizerski salon. Moja ujna rula tamo, svu konkurenciju moze pomest ko od sale. Nes' ti fjake, pomocnice sjede na stepenicama, nikog zivog naokolo (a ko je i lud toliko da po zvizdanu klapara po onom kamenjaru??), megafjaka na djelu, a ujne ni otkuda, kao, doma je. Jebem ti srecu, ne imadoh vremena sacekat jerbo avioni ne cekaju obicne smrtnike. Ali srce mi ipak malko zatitra: ono, vidjeh famoznu Poljanu po kojoj bi me sestricne vodale da se prosetam i ocijukam sa lokalnim Dalmatinskozagorcima (umjesto sa onim mojim domacim Rvackozagorcima). Uf, to bijahu dani!

Da li da priznadem da mi u autu odzvanjase Miso Kovac dok vozih autoputom? Boze, pretvaram se u tipican primjerak rvacke dijaspore. Jos mi samo fali krunica na retrovizoru, zastavica koja mi se vijori zavezana na podlaktici i tetovaza grba na poprsju. Doci ce i ta vremena, sigurno.

To bijase to, zavrsi se moj kapitalisticko iskamceni 10-dnevni godisnji odmor (nes' ti rvackog prosjecnog ljetnog odmora od po 4 tjedna u komadu, buah, ljubomorna sam, i te kako, znam da je to jedan od smrtnih grijehova, ali vrijeme je da to i priznam, ah). Tugu, cemer, jad i bijes utapah citajuci najnovije izdanje Feral Tribunea dok se avion uzdizase sa Kastela u nebeske visine transportiravsi me opet u zemlju kapitalistickog grabarluka.

- 23:00 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Boxeve ionako nitko ne cita, moze se stavit svakojaka svakakavo jaka stvar.

    Blagoteleci osvrt na sve i nista; tj, kaj tak puses ko kravosrc!
    Radiotelevizija "Moravski plićak"

    Novo, novo, novo! Meron na deke! Klikni i osvoji emocionalnu i duhovnu nagradu! Moze i broncanu medalju. Ima Strizivojne, sode bikarbone, mesine, a ponajvise ciste i nevine ljubavi.
    Image Hosted by ImageShack.us


     

    Odje kopirajta neima poradi jednostavne cinjenice da nemam bas kaj pametno, ni kvalitetno za reci. Dakle, mozete me slobodno pokrast. Fala.



    "Dress as though your life depends on it, or don't bother."
    Leigh Bowery

    "Women aren't cats, we aren't pets, we are just people trying to cross the freaking street to get an ice-cream."
    Beth Ditto

    BAJ POPJULAR DIMAND
    Nu, mail!

Linkovi


Caught out there