The Last Broadcast

I tako doslo doba da se Madge proba - uvod bez neke posebne razrade

Nego sta! Suzy Q, ma kakve teroriste da 'vatam, 'vatam gejpedere! Takva je sudbina moja.

Tri torbetine trebahu mi za prenocit u mog gejpedera. Cipeletine zauzese prvu torbu. Bogtepitaj kozmeticki preparati bez kojih zena zivit ne moze, ovo, ono, drugo, trece. Dobro rece Dolly Parton, it takes a lot of money to look this cheap. Mislis izgledam ko sa slike kad koristim sve te (ne)moguce preparate. A kad ono, tu negdje, tek toliko da se ne uplasim same sebe. Treca torba imadose ono sto uvijek i nosam na poso. Je, da, drito s posla na koncerat. I to u subotu. Bajan je moj zivot mili. I uprtih sve tri na sebe, stono na rame, stono u rucetine. Izgledah ko jeftino bozicno drvce. U sred kolovoza. Da pripomenem da je jos padala kisica. Dakle, balansirah i kisobran uza sve to. Pa jos mini iPod. I zapalih cigaretu. Sa sibicama, a puho vjetar. Koordinacijske sposobnosti su mi zavidne.

Madge. Nisam znala da li da budem uzbudjena ili ne. Pa odlucih bit mrtva-'ladna. Do daljnjega. Malko napravih domacu zadacu pa citav dan slusah pjesmuljke. Bijase mi malko vec zlo, ali dobro, nikad nije kasno da ponovim Madge gradivo.

Prvi puta u zivotu doklaparah do gejpederovog zamka. Kad idem negdje gdje nigdje prije ne bijah sjedim ko na iglama ljuticama i buljim da mi slucajno ne promakne tabla sa pravim natpisom. Malko se prenaglih ovdje pa htjedoh sic na stanici prije. Dakle, obrukah se jer se sa svim torbetinama zaputih pred izlaz, a kad tamo, vlak bas za inat ubrza. Erm. Ko pokisla blitva na vrtu vratih se natrag na sjedalo i pravih se blesava. Hm, ni ne treba mi se pravit kad vec jesam.

Upoznah i gejpederovu bolju polovicu. Pa se zaputismo put dvora. A u dvorima sve fino, uredno i cisto. Bilo mi je prosto zao sjest na krevet koji je bio napravljen tako cakum-pakum, ko u hotelu. Bila mi greota razgrnjivat jorgan.

Ali ne bijase vremena za divljenje vec se moradosmo spremit. Moj gejpeder dramaticno trckara stanom u gacama i zapomaze kako se udebljo i kako ne moze zakopcat hlace. Bolja mu polovica ga ne sljivi, a ni ja se ne obazirem nego se trackam sminkom i inim preparatima pokusavajuci istovremeno iskapit casu vina. I mentalno se pripremit za peturine.

Kolektivno uzdahnuse obojica gejpedera na sliku mene u petama. Osjecah se udobno. Mislim si, dobro, a sad samo fino polako bez zurbe. Kadli moj gejpeder zavice da moramo poc jer da ce nam pobjec vlak. Mogo se slikat sa zurbom u tehnikoloru, ja nigdi ne mrdam BRZO veceras. Nabadah gore nego sto zamisljah da cu nabadat. Uzas. A tek smo u liftu. Di je jos klaparanje do vlaka, koncerat, povratak. Poceh polako strepit. TRCI! - rece moj gejpeder kad vidje' da je vlak vec na peronu i da ce, po svemu sudeci, otic ranije nego inace. IDEMO!!!! Mos' se frigat, reko' mu, plaho se spustajuci stepenicama i bojazljivo se drzeci za ogradu. Korak po korak. NEEEE! zavice on kad vidi da se vrata zatvaraju, a mi mikrometar ispred vrata. Rekoh mu, ma nema sanse da ubrzam, NEMA! E, a sad holivudski Supergejpeder momenat: nadljudskom snagom i golim rukama rastvori on vec zatvorena vrata i ukliznemo u vlak ko podmazani. Nagradih ga aplauzom. I zadivljeno-ponosnim pogledom.

Bit ce to dobra vecer, likovah u sebi. Ali avaj. Krupni i teski oblaci poceli su se nadvijat docim isplovivsmo na Wembley stanicu. Odnosno, zdravoseljacki receno, kad poceh pravo hodat asfaltom. I pete me odlucise ubost ravno u srce moje junacko. Herojski odolijevah. Do jednog trenutka. Ali o tom-po tom.

Usput se sretosmo sa jos nekolicinom asortimana raznolikih gejpedera (sve nesto "Ciao bejbe, ciao, mwah, mwah"), ukljucujuci i Dolce & Gabbana par (talijanski gejpederski ex-par) koji nas pozvase na dernecenje poslije koncerta. Gejpeder se nesto necko, a ja ga htjedoh probost peturinom jer mi se islo. No, ispostavit ce se da je moj gejpeder bio u pravu i da bolje da ne odosmo. I to nigdje blize nego u Vauxhall. Na kraj svijeta. Ali i o tom-po tom.

Upadosmo. Pa pretres odmah na ulazu. Ajde de. Nije se smijelo ni pusit pa sam prtljala sa kutijom cigareta. Mislih, uf, sad ce mi je konfiscirat (a tek je kupih, majku mu, nije ovo Rvacka pa da dobijes kutiju za 20 kuna) pa je brzinom i spretnoscu cigre utrpah u dzep. Onda se prepadoh da ce mi konfiscirat kutiju kad me pretresu rucno. Pa se opet ugledah na cigru i super-spretno je prebacih natrag u torbu taman prije nego me ovaj pregledo metalnim detektorom. Spretnice mala moja (to ja sebi tepam, kad mi vec nitko drugi nece). Al' dzaba mi to kad ne smijes dimit. Od muke se utopih u ogromnoj casi piva.