The Last Broadcast

Umlacivanje prazne slame nedjeljom poslijepodne

Da je po mome (sto nije, a trebalo bi bit, sto ne znaci da nikad nece - o, moj boze, koliko negacija!!) umanjenice bi dozivjele smrtnu kaznu. Zapravo, ne, to bi bio preblagi svrsetak za njih. Sve bih ih poslala u novosibirski gulag pa neka tamo oru, kopaju, grabljaju i kombajnom privredjuju za svoj goli opstanak. A svatko tko bi ih upotrebljavao dozivio bi muke po evandjelju. Da sam vladar svijeta (jedno od omiljenih pitanjca u kvazi anketama slavnih, poznatih i onih koji se tako osjecaju) eto sto bi bilo prvo na listi odstrela krupne i jos krupnije stoke.

Otkud tolika netrpeljivost prema inima? Pa zato jer sam jedna namrgodjena osoba koja smisao za humor mora obicno trazit po kontejnerima za smece i ustajalim barustinama (ponekad i u jednom i u drugom istovremeno sto zna izuzetno izmorit). Rukice. Ruckic. Pacic. Macic. Mucica. Pucica. Isuse, vec dok ih pisem osjecam strahoviti val iritacije koji ce me svakog trenutka zapljusnut. Pogotovo umanjenice ljubavnog zova i kova. Macica-cacica-buc-muc-tuc. Izbavi me, o, gospodine, sto tako mrzim, a ne bih trebala! Ma da je ne znam tko (ukljucujuci i samog Vincenta) nes' me majci tako zvat. Ni na rvackom, ni na engleskom. S moje strane sad se zna. I svi mogu fino lakse disat jer neizvjesnosti vise nema.

Recimo, na engleskom. Babe (bejb, a moze i po naski ko baba/babetina/baburda, sto mi puno vise pristaje, moram priznat). Sweetheart. Pumpkin (mislim, moze bundeva/bundevetina/bucha po naski, da me netko tako na rvackom nazove, e, 'vala, svaka mu cast, radje to nego pucica-mucica i tome slicno). Honey-bunny. E, to pogotovo. Em sto jos mrzim med iz dna duse i radije cu glodat kut nogometne precke nego izist zlicu meda. Zecetinu inace dosta volim. Onako, na lovacki nacin.

Sunceko. Ma da mi dodje kakva sacmarica pod ruke ukoliko cujem tu rijec (jos ako je netko upotrijebi u izlijevu ljubavi pregoleme naspram mene, u sto sumnjam, ali cuda se, eto, ipak valjda desavaju).

Patkica. Papica. Camcic. Kadica. Ovcica. Kravica. Sunceko. Beverinic (po ovoj rijeci se vide moji korijeni dalmatinski, dabome). Isuse, nece bit dobro ukoliko cu ikad postat majka. Kako ce tavke rijeci izlazit preko ustasca moijeh? Pa onda macuhica. Za nju nema normalne rijeci, dakle, oprosteno mi je. Kavica. O, ne, mislim da ce me to dokusurit. Juhica. Znala sam da imam valjani razlog zasto ne volim jesti juhe.

Ima da ja njega oslovljavam sa "Dje si bre, muskarcino?", a on mene sa "Dolaz'amo, zenet'no!!" A buduci da ce on biti Sicilijanac po porijeklu (da ga sad opet ne spominjem imenom, vec mi je prosto neugodno) to ce bit jednostavno totalno izvedivo. No, ipak se ponekad zabezeknuto zapitam zasto ne mogu biti jedan od onih goddamn hippies koji vole sve na svijetu? Koji ti stave cvijetak (o, ne, umanjenica!) u kosicu (o,ne, jos jedna!)? Nema toga kod mene. U mene ima sve onako po kratkom odrapi, cap-cap i gotovo. Sad jos samo da postanem vladika na jedan dan i sve cu fino sredit. Stono htjedoh rec' jest da, erm, necu umanjenice, hocu radnike tvornicama. Ne, tvornice radnicima? Ma, uglavnom to je to.