Stilske vjezbe londonske, rvacke i brazilske
Lazem ko pas mjesanac. Zapravo, ko dzukela. Ali da ne bude krkacina u naslovu odlucih se na nesto sto ponajmanje veze ima. A mozda i ima. Neka tajna veza. I to.
Uostalom, i ona i ja preuzesmo uloge crkvenih miseva koji su pare prokockali sto u Berlinu, stono u Dublinu. 'Os krkat? 'Ocu. 'Os jeftino? Daj! Vjestica i baba roga u jednom kakava vec jesam imah osebujni predosjecaj da ce ovog puta Brus uci u kadar. Kasnije ce se ispostavit da sam bila sablasno u pravu.
Ovog puta bijah spremna. Onako, militaristicki precizno. Oboruzana sa DeVeDeom i Kiki karamelama usetah se i uskocoperih se u stan ko da je moj. Bez da je progovorila tutnuh joj citav arsenal u rucetine promrmljavsi nesto sto je zvucalo kao "Nu i da se nisi vise usudila pisnut." Mislim da se nije jerbo se ucutala i natjerala me da odgledam zadnjih pola sata nekog tamo filma. Po starom, dobrom Xiola obicaju odmah poceh ispitivat o cem se radi, ko je ovaj, ko je onaj, jel' ovaj jebo onu. Mislim da pitah koji je naslov filma. Bijase mi receno. Da bih nakon tocno 34 sekunde ponovo pitala isto pitanje. Ne namjerno. Jer pomrcina mozgurine moja je svakodnevna pojava. Zamalo zapitah i po treci puta. Ali ipak nisam. Shvatila sam da bi mi napokon bilo dobro udubit se u pomno pracenje radnje.
Brus je citavo to vrijeme kutrio kao previse zalivena pustinjska cvecka i igrao je neku tamo brutalnu igru u kojoj moras smajserisat protivnike. Imao je goli torzo. Sto me i nije previse ni diralo, ni pipalo. Da je Cimer sjedio poluobnazen, e, to bi vec bila druga, treca i cetvrta prica. No, ovako, bijah 'ladna poput zime u Patagoniji. Ugodno caskah sa Marisi sve dok nije spomenula ONO vjencanje. Onda se momentalno sledih, progutah nevidljivu knedlu i nastavih cvrkutat ko da se nista nije desilo. Marisi je pokusala animirati Brusa sa Kiki. "Vidi, Brus, KIKI, KIKI bomboni, oooo, rvacki slatkisi!!" Ali Brus je samo muski rogoborio sebi u bradu, zagrabio bombone bez da je skinuo pogled sa smajsera i zadovoljno mljackao. Svejedno, Marisi ga je zaljubljeno promatrala i treptala okicama.
Cimer trenutak, prvi i zadnji: pojavio se. Posto je mislio da sam ja Olga odmah se uzjogunio i poceo nesto glumatat. Bio je malko naroljan, izgleda. Ali to mu mogu i oprostit. Ipak se jos malo pa zeni. Malko se vrtio po kuhinji, uzdihivao dramaticno, ispsovao tu i tamo i zavuko se u svoj brlog. Bez mene. Nije bilo smisla da oplakujem situaciju. Bitka je i ovako i onako izgubljena. Junacki se oduprijeh samosazaljenju i jos junackije arlauknuh "Kruha i krkanja, SAD!" Drugim rijecima, pozurih ovo dvoje zaljubljenih ljencuga da mrdnu guzicama njihovim lijenim.
Putem do krkaone (ijopet tajlandski restoran) desavale su se otprilike ove stvari: histeriziranje oko odluke u koji bus cemo se utrpat (Brus je htio broj 38 ili 73 u kojem se moze ko fol svercat); u busu moradoh Brusu objasnjavat koncept Rvacke kao turisticke destinacije (islo je otprilike ovako: Rvacka, errrm, zemlja mora, krkanja, errr, rvackih ljudi; nakon toga me je prekinuo jerbo je ispalo da zna o Rvackoj vise nego ja, sto i nije neko supernadnaravno cudo jerbo tehnicki zivjeh u zemlji toj samo 4 godine). U jednom trenutku je uzviknuo i "Kuna!" Aaaa, Brus, buduci rvacki zet.
Onda su se malko njih dvoje verbalno suceljavali ko stari zaljubljeni bracni par dok sam ja, pametnica kakva vec jesam, sa strane to sve promatrala sa socioloske strane. Rece' Marisi da je boli desna sisa i da ce morat u doktora. Brus se sav bio uzvrpoljio. Doktora? Erm, muskog doktora? Aj, moze, nek te pregleda, ali nemoj samo da das ti pipa sisu, bijase njegov mudar zakljucak te teme. Aaa, Brus, bog ga blagoslovio.
Dodjosmo. Sjedosmo. Narucismo. Po obicaju, Marisi je narucivala cvrstom odlucnoscu koju samo ona posjeduje: ja cu narucit ovo i ono; hm, ne ipak cu ono; da, ja cu ONO; ne, mozda ipak necu ni ovo ni ono. Koga ce ona odlucit spasit u slucaju ako ikad izbije neki, recimo, pozar pitaj boga, odnosno blago njemu ili njoj?! Narucismo i pehar nekog tajlandskog koktela drecece ljubicaste boje.
Brus se nesto bio vrpoljio jer nije dobio ono sto je narucio. Ali se suzdrao i nije pucketao prstima i dozivao konobara. Umjesto toga je postao izuzetno blagoglagoljiv. Novo, novo, novo!! Brus animirano prica! Brus voli pivo! Marisi i Brus zele da odem na Oktoberfest sa njima! Prije toga zamalo uspjeh zapalit citav stol i samu sebe, ukljucujuci i Marisinu skupu Balenciaga torbu.
Naime, Marisi me ucila kako prijeci preko plamena od svijece, a da se ne zapalis i zacadjis. Plaha kakva vec jesam nervozno pokusah slijedit njezine mudre upute. U svojoj plahosti u jednom trenutku ne da prodjoh prstom kroz plamen nego kroz citavu svijecu koju srusih ko zrelu tresnju. Dakle, opandrljih je i ona se otkotura preko citavog stola, zapaljena i puna tekuceg voska koji se razlio na sve strane. Vidjeh da je opalio i inu Marisinu torbu (komadi skamenjenog voska visjese slavodobitno na svijetlo zelenoj kozi). Ona se sva uspanicila. Nije mi preostalo nista drugo doli da cutah mudro i sve je nekako pokusavah navinut na neku drugu temu razgovora. Ali avaj. Nije uspjelo. Najebah na jedno 2 minute. Kako doslo, tako proslo.
Starudija kakva vec jesu (Marisi i Brus, jel') poceli su naveliko kukumavcit jerbo jos malo pa je poceo CSI na televiziji. Kolutah bjeloocnicama i ajmemenisah do neba, ali nije pomoglo. Dodji spavat u nas, gugutase oni. Je, mogli su mi jos kasnije rec: ne imadoh nit pidzame, nit stokilsku parafenaliju za skidanje sminke i ostalih potrepstina bez koje ni 5 postotna zena ne moze, a kamoli 12 postotna (ko ja)? Iako je to mozda znacilo da bi se Cimer ijopet bio motao zamotan samo u rucnik po dnevnoj sobi moradoh kamena srca odbit. I nestat u mrklom mraku, pravac pripizdina. Duboki uzdah prolomise se neonsko obasjanim londonskim, nocnim, travanjskim nebom.
|
