The Last Broadcast

Staro aro prolupalo

Ne da mi se nista vracat. Nema kod mene labavo: ili jesi ili nisi. A posto beskorisne rijeci koje prosipam bespucima ovim nerealnim drze vodu koliko i plasticno sito koje dolazi u kompletu sa kanticom i lopaticom za igrat se u pijesku, onda samo gazim dalje i rusim sve pred sobom. Pa ko ziv, ko mrtav, ko malo pametniji, ko malo gluplji (zna se). Dovoljno se vec izblamirah sa beskorisnim laprdanjem koje iskomponirah u vezi pocetka pusenja. Ko je vidio, vidio je, ko je procito, procito je. Neima vise, gotovo, razlaz, mecka prestala plesat, marsh sikter tamo.

Samo da pripomenem da danasnjeg dana gospodnjeg dobih neocekivano predivan poklon od strane Big Vern. Naime, dva cedeja kupljena u Neumu, od kojih je jedan od njih (semi-ilegalno-piratske proizvodnje), najveci hitovi Zdravka Colica, navodno kostao 3 dojcmarke. Predano danas u zadimljenog Vrancuza. Vristah od srece, ali vise onako, fino, na engleski nacin. Da ne prepadnem spodobe oko sebe. Osmjeh mi je titrao na usnama, ruke drhtale od uzbudjenja, oci mi se povecale za nekoliko brojeva (pa ispadoh jos buljookija nego inace). Mislim da je potencijalno htjela izac na vidjelo i po koja suza radosnica i veselica. Ali nije. Jer sam ja ipak jedna jaka i kameno-stamena osoba.

Sad me Zdravko premilo promatra sa naslovne stranice cedeja. Obucen onako u srebrnkasto odijelo, bordo kosulja malko razdrljena u prsima. Srce mi je opet zaigralo, ponovo mi je 10 godina. Ko kad se svadjah sa sestricnom oko toga koga ce Zdravko ozenit. Ona je izgleda napustila svaku nadu koju je ikad gajila. Ja jos nisam. Jos cekam. Tko ceka Zdravka, taj doceka. A kazu da Bog blesave cuva. Onda se nemam cega bojat.

Morat cu educirat kolege na poslu, ko sto ih educirah u pogledu bambusa. A sad odo' iscasit si kicmu na prve taktove Glavo luda. I ne znam zasto uvijek mislih da kaze Gori vatraaaaaa!??? Sve je nemoguceeeeeee, eeeeee! Ma, dernek! Staro aro, stas'.