The Last Broadcast

Jedan Perica, pa Pete Burns, pa zakljucak koji veze nema

Napravit cu (ne)osvjezavajuci predah od jogunastih dogadjanja iz mog kozjeg zivota.

Je, je, znam, otudjenje, nekomunikacija, asocijalni tip babuskare, namrgodjena seljacija i to. Ali brate, pa ne moze mi se zamjerit svakodnevno slusanje mini iPoda od po, brat-bratu, 3 sata, dok kao polugnjila gljiva muhara sjedim na predivnom vlaku pod jos prekrasnijim neonskim osvjetljenjem. Nekad mi baterija traje i traje, nekad je ispizdim odmah jerbo se cifram pa kao necu ovu, ova mi je sad predosadna, ovu vec izgustirah, njega vise ne volim jer se ozenio. I sta sad? Pocelo je sve ici zlo i naopako i iznimno neobicno.

Kao prvo, nikad mi se ne desi da ga zaboravim. Osim prije par dana. Kad ga zaboravih. Jutarnja i nocna mora u jednom. Unezvjereno gledah oko sebe na vlaku, mile i zvucne suputnike koje cu morat slusat. Moradoh slusat i klaparanje vlaka po tracnicama. Strava. Vec i zaboravih kako zvuce auti kad voze ulicom te ostale prirodne zvukove poput krestanja pticurina. Zvukovi koje polunormalni ljudi uzimaju zdravo za gotovo meni su se cinili kao tritisuciti decibeli zivog i nepatvorenog uzasa i strahote. Kao da mi je komad ekstremiteta bio nemilosrdno otkinut. Briga me sto cu od silnog slusanja oglusit (tako barem kazu), samo mi ne daj da ikad vise cujem Alo, aloo, e, ja sam. Aj reci tamo onom Perici da mora otvorit ladicu prvu, fascikl deveti, papircuga sedma, treci podparagraf. E, eeee, da, e, taj. Dabogda Perica nikad to ne naso! I jos par nekih zlokobnih misli s moje strane.

Vrijeme je za sramotno priznanje broj jedan (ujedno jedno i jedino priznanje do sada): potajno skicam Celebrity Big Brother i molim Boga da Pete Burns pobijedi. Naime, oni mumificirani predstavnici takozvanog ljudskog roda ce ga se mozda sjetit iz davnih osamdesetih kao muskarca koji se oblacio u zensko. Erm, Pete (to se mora izgovorit na debelom Scouse, odnosno liverpulskim naglaskom kao Peeet Beeerns) je sad taj koncept (musko-zenski i zensko-muski, to jest) doveo do apsolutnog savrsenstva gdje vise ne izgleda ni ko Pete, ni ko Burns, ni ko Petra, ni ko Izgorevic, nego kao neko mitsko bice. Sasvim normalno u freaklandu. Pije na slamku jerbo ne moze vise pit normalno. I tako prije par dana provedoh razvratnu vecer uz Peeeeta, krpajuci si nogavice od hlaca (prostepani rubovi mi se bili odrapili), sa Tom Jonesom koji je drezdao u (mojoj) pozadini. Skocit cu sa fotelje ako ne pobijedi.

Pete Burns