Stotinjak (i nešto sitno) Hamdijinih dana na dvoru Regine Elene te ostale stoke krupno-sitnog (što zdravog, što pokvarenog) zuba
Nakon kiše slijedi sunce, tako nekako. Ili nakon snijega slijedi još gori snijeg, zavoji, neisplužena cesta, zagorske provalije i busevi koji pretiču ralice tik pod vrhom brda na neispluženoj cesti. Dovoljno da čovjek počne skladati i lektorirati vlastiti epitaf u glavi. U Metropoli bijah budna skoro sva 72 sata (i to potpuno prirodno, bez ikakovih pomagala u te i ine svrhe), preživljavah kao pračovjek krknuvši tu i tamo Reginine sojine odreske. Iskrkah i većinu čokoladnih bombona koje ko fol donesoh Regini na poklon (ja donila, ja iskrkala, kako i pristoji selji-belji bez manira).
Uostalom, ovo nije uvertira, nego onako, mrvice koje bacam pred rudo. U skorašnjem trećerazrednom nastavku čitajte o Regininom dvoru pod radnim naslovom “Hamdijinih 100 dana”. Pa i puno, puno više od toga. Između ostalog saznat ćete ono što ste se uvijek pitali, a nikada se niste usudili znati: što se desi kada inžinjerka i kustosica pokušavaju ponovo sklopiti krevet? Saznajte što se desi kad se nađu 4 kokošurine koje se nikada nisu vidjele na jednom mjestu? Bit ćete mudriji za stotinu i tri opisa raznovrsnih, zanimljivih i nadasve kvalitetnih poluzgodica, radnji, peripetija, zavrzlama. Da li je bilo ikakvog belaja? Kako je Xiola podnijela speed bez speeda? Jesmo li se đapale za kupaonicu? Da li se Xiola uspila razbit na gornjogradskom ledu? 50% da, 50% ne (genijalna sportska prognoza, znam). Ili je spretnošću čigre u vodi to izbjegla? Je li Regina stvarno kraljica koja nas je mučila i okovala u lance i tjerala da je opslužujemo? Da li je Xiola podijelila 2 papirnate maramice potpunim neznancima kod KIC-a u novogodišnje jutro? Možda je, a možda i nije. Sve su ovo neizvjesnost koje dovode do općeg pomračenja uma. A sve je započelo sa snijegom i ledom okovanom vukojebinom. Padao je snijeg čitavu noć uoči jutra.
Toliko ključnih pitanja, a toliko orijaške neizvjesnosti!! Budite s nama i u slijedećih nekoliko dana. Zahvaljivati nećemo, tuđe hoćemo, svoje ni ne znamo da imamo i tako dalje i tako bliže.
|