The Last Broadcast

Nemoj bit poslovan covjek i zaradi flasu francuskog vina!

Umjetnici, i Bogu ste teski! Dok Big Vern ceka svoj pravi pravcati bankarsko-city-poslovni bonus u parama (i to u super konvertibilnoj valuti zvanog britanska funta), mi s druge strane bojisne crte, mi sa one mracne i opasne strane, odnosno mi naivni luzeri koji uzivamo u poslu koji radimo, a mlatimo praznu slamu umjesto para (aka umjetnici i svi oni koji se tako osjecaju) dobivamo blagodati bozicnice u naturi. Kako i prilici, dabome. Jutros me docekase, slavodobitno se kocoperivsi, ogromna bocetina (jedna i po' litra, iliti dvije boce u jednoj, oliti dvije muhe jednim udarcem) crnog francuskog vina na radnom stolu (dar nasih vrlih trustees iliti clanova odbora). Koliko se samo racuna moze poplacati sa tom bocom, koliko se samo boema moze zavesti sa tom zapanjujucom cinjenicom, koliko se samo moze puniti tabloidske kolumne Daily Maila?!?! Ah, permutacije su bezbrojne! Mi nemamo novaca, ali imamo svoj integritet, jelte... Oh, da, integritet.

Da se ne pocne suskat okolo-naokolo, kolegica mi je pomogla sastavit preljupku "nosiljku" u obliku starog kartona. Da jadna ne moram nosit bocu u rukama poput najjaceg alkoholicara vulgaris. Estetski izgled i prakticnost bijahu upotpunjeni oblijepljivanjem smedje industrijske trake okolo-naokolo.

I onda nek mi netko kaze da se ne isplati studirati povijest umjetnosti. Svoje potomke cu tjerat sacmaricom da postanu umjetnici. Kakve sam srece sigurno ce postati respektabilni kardiolozi. Ili porezni cinovnici. Sramota ce bit potpuna i konacna. Sunce babino!

Mala kulturoloska opaska: posto nam bijase darivano crno vino, nije moglo proci bez spominjanja Rvacke i kole u istoimenom kontekstu. Ovo je rat! Zajunih se i priprijetih da ce svi morat probat tu vrhunsku autohtonu rvacku kombinaciju kad-tad. I tko ce se onda zadnji smijati ja da ih vidim???! Barabe!