The Last Broadcast

Nedjeljno-tabloidni traktat dijaspore

Nedjelja. Par ovakvih prvih fascinantnih cinjenica koja zivot moj krase. Fascinantnih poput okicene jelke na pljusku dok grmi i sijeva. Poput aerodromskih, odnosno zracnolucnih novela Maeve Binchy.

Prvo zanimanje
Prvo sto htjedoh ikad bit je klizacica. Htjedoh da me Milka Babovic komentira dok izvodim raznorazne bijesne gliste i akslove na tvrdoj ledari. Htjedoh nosit one sljastece haljinice koje jedva da pokrivaju dvije polutke na kojima se sjedi (poznatije pod prostijim imenom guzica). Ali avaj, zivot u pripizdini oduvijek bijase sudbina moja gorka. Ekvivalent ledene dvorane bijase mi ustajala mocvara nasuprot kuce. Koja bi se zimi zaledila. I u koju bih redovito svake zime propadala kroz tanki led. Kao, pokazujem ja susjedi da se ne treba niceg plasit i skacem po ledu. To je obicno zavrsilo zlokobnim pucketanjem leda i propadanjem do koljena u ustajalu zabokrecinu. Jednom cak slomih i ruku slicnim poduhvatom. Jos i dan danas kad vidim klizanje i klizaljke suza mi se zacakli u oku i moram okrenuti glavu.

Prvi bombon
Prvi koji mi je ikad uzvratio moje plemenite i ciste i iskrene osjecaje bijase Jozha u 6. razredu. Ijopet zima. Snijeg. Pripizdina. Skola u pripizdini. Progresivna skola kakva bijasmo imadosmo svako malo neke kino-projekcije filmova. Mislim da se ovaj povijesni cin zbio tokom Boska Buhe. Jozha je sjedio na drugom kraju ucionice. I toliko mu nedostajah da mi je "poslao" bombon. Vesna bombon (oni koj spadaju pod starobiblijsku generaciju ce se mozda sa sjetom sjetit toga; ali sad vise nisam sigurna jesu li se tako zvali). Ja sam se crvenila i snebivala. Dao mi je i svoju vlastorucno napisanu adresu. Ali ubrzo nakon toga bilo je gotovo. Jad me bio oblio do kosti. Zivio je u jos goroj pripizdini od mene. I imao je vinograd. Veliki vinograd i posjed. Usudila bih se reci da je bio kao vlastelin, feudalac, prototip Franje Tahija u zametku. I sad se pitam sto bi bilo kad bih bila njegova bogata, debeloguza i sisata vlastelinka sa zavidnim brkovima? Kolinje, vino, njive, prasad, krave, mmmm... Bila bih sigurno glavna u lokalnoj poljoprivrednoj zadruzi. Zarila bih i palila. Ovako se samo sa krhkom sjetom mogu prisjecati tog velebnog dogadjaja i plakat u dusi. Citav vinograd, i to sa 12 godina, pa nije to macji kasalj! Ali dobro je Debbie Harry rekla.

Prvo ljubljenje (for lack of a better word)
Posto kaskam za vecinom civilizirane populacije, gojim mekane brkove na gornjoj usnici i mrgud sam po prirodi prvi prijmerak muskog roda koji me se usudio poljubit bijase sa mojih 16 godina i 10 mjeseci. Tu negdje otprilike. Iako sam htjela da to bude izuzetno lijep i pametan Neshko iz Nisha kojeg spazih u disku makedonske superpripizdine. Superpripizdina: pripizdina koju su vrijeme i Bog i djava zaboravili negdje dok je Mojsije gradio onaj neki tamo zigurat (ispricavam se za povijesno-biblijske promaseno-netocne cinjenice). Slijepo crijevo civilizacije as we know it. I naso se ON, skoro-pa-veterinar, plavokos (kuruza broj 1) sa zutim Golfom parkiranim odmah do skole (kuruza broj 2). Prtljancija tamo-amo, drz-ne daj i ajde! Sam Brown na radiu (kuruza broj 3). Skoro pa sam se osjecala ko Olivia Newton-John u Briljantinu. Samo sto je ovaj kvazi-veterinar bio zarucen i pred zenidbom. I fino i pristojno reko da mu je ovo onako, klasika pred zenidbu. Fino polozio karte na stol. Ali zenska glava je tikva tvrda i neprilagodljiva citav zivot, a tek kakva je tvrda tikva sa 16 i mali kusur godina i kako se zna nafurit i uvrijedit! Sad bih se nafurila samo da mi to napravi Richard Ashcroft, drugi covjek mog zivota (nakon Vincenta).

Pretenciozan, pun sebe, sa seljackim Manchester-Wigan naglaskom, papucar podlozan zeni (zabranila mu imat previse zenskih spodoba u spotovima). Ali rodjen je na isti datum ko i yours truly (ne i iste godine, molit cu lijepo) i covjek je sa najsenzualnijim usnama ikad (kakav Mick Jagger!). Ako ne uspije plan "Vincent", onda ce plan "Richard" totalno uspjet. To su vibracije u zraku, to se osjeca odmah, to ce odmah pohrlit u zagrljaj.