The Last Broadcast

Kako propustih biti Olivia Newton-John u uskim hlacama

Znala sam da ce mi se citanje ove knjige kad-tad obit o glavu. Ili mi se obilo o glavurdu to sto sam je proslog tjedna (poput LA Woman) tresnula svom snagom o shtok na poslu, te pri tome pomjerila granice vlastite gluposti jos par stupnjeva (na gore). Naime, u mojom vrlo raznovrsnom repertoaru snova nedugo nakon toga sanjah Marisi, par rasnih (polu)gejpedera (Brus se nije pojavljivao poradi nekog neobjasnjivog razloga), te yours truly kako tamanimo Specijalni Ka. Ne znam sad da li u ovom slucaju vrijedi ona stara narodska sto se babi htilo, to se babi snilo (mozda samo da prestanem slusat bracu Hartnoll prije nego odem lec)? Mislim, sto je slijedece na repertoaru? Xiola u pritvoru poradi dekadentnog zivotnog stila? Ako je dekadentni zivotni stil casa osrednje mlake vode, onda arrest me Mr Officer, please.

Uostalom, razocarana sam nemogucnoscu da na sebe natandrcim trenutno vrlo moderne i in traperice zvane vodovodna cijev (aka drainpipe). Naime, to su uske hlace. Vrlo uske. Da kazem da je to bila greska stoljeca bila bih vrlo skromna. Ptica Trkacica kaze da je najbolji lijek za smrsavit otrovat se 'ranom. Mudar potez. No, ipak, mislim da je isprobavanje vodovodnih hlaca u svlacionicama ducana takodjer jedan vrlo efikasan lijek. Odnosno, nakon jednog isprobavanja takovijeh hlacetina nece vam pasti na pamet da ste gladni. IKAD. Prvo cete pokusati kriviti krivo ogledalo u svlacionici (pri tome pickarati u nedogled i ostati sokirani). Po mogucnosti imajte digitalac sa sobom da ovjekovjecite ovaj trenutak srece i slavlja. Pa nakon strujnog shoka u Gapu fino uvecate sliku jedno parsto puta. Poradi raznovrsnosti ne bih je bas zakeljila na vrata frizidera nego vise onako, uvecala je life size i stavila je tik do kreveta. Da me onako posteno splasi cim se probudim ("Matere ti, koja krava se usudila staviti 'vakve hlace na sebe? Ermm, oniiiiii, da, pa to sam ja!"). Marjorie Dawes, eat your heart out!

Maltene sam se osjecala kao Olivia Newton John u onim superuskim PeVeCejkama kad dodje onako pred John Travoltu, otpuhne mu dim u facu i onda ko fol kulerski zgromi opusak sa stiklom (SANDY!? - Tell me about it, Stud). A ne kao riba na suhom: doslovce bacajuci se sad u lijevu, sad u desnu stranu, koprcajuci se i na jedvite jade pokusavajuci iskobeljiti se iz takovijeh hlaca, pri tome slusajuci zvuke savova koji pucaju. I onda nevino pokusati vratiti hlace prodavacici kao u stilu "Ih, pa nisu moj stil" (nadam se da ne vide popucani savovi). Xiola has spoken!