The Last Broadcast

Flasom u glavu (skoro pa doslovno)

Obicno svatko ima svoju pricu koja pocinje sa Za dlaku sam izbjegla ovo/ono/trece/cetvrto. I svakome se bas to cini jako vazno. E, pa konacno i ja mogu u taj klub zahvaljujuci cinjenici da sam bas u 13.25 otisla na pauzu i proci plocnikom kojim prolazim 5 puta tjedno. Englezi kontempliraju kraj ljeta i pocetak jeseni. London u tipicno tmurnom izdanju: kisa, oblaci do poda, hladnjikavo i vlazno. Kontempliram svakakve gluposti i ne gledam ispred sebe. Ni iza sebe. Kad odjednom zacuh resku lomljavu stakla iza sebe. Okrenuh se i spazih da je to bio zvuk razbijene flase. Flase koju je neko besposleno dijete od kojih 12 godina zavitlalo sa jednog od visih katova jedne zgrade tik do plocnika. Flase koja je bila uperena u prolazeci auto, a koja je zamalo sjela i otpilila mi i ovo malo mozga sto nosam u glavi. Flasa se, naravno, raznijela u paramparcad. Pipam glavu: dobro je proslo, jos je ovdje; mozda je samo za mrvicu jos malo gluplja sto je starija, ali brate, moja je i volim je. Komadi stakla oko nogu. Ajde de, nije toliko strasno. Do mene je prolazio neki covjek koji je poceo dizat dreku na to derle, ali nikom nista. Sto mu covjek moze? Nista. Suti i nastavi dalje. Sto i napravih ne trepnuvsi okom. Preobrazaj u Engleza kojeg nista ne moze izbaciti iz takta se nastavlja punom parom.

Da li da mislim da ga treba dobro isamarat? Ili da ga zalim jer, kao, jadna djeca, praznici su pa ipak nemaju sto drugo za radit? Mozda bi bilo bolje da poslusaju dobrog, starog Gazdinha (cije ime sad namjerno boldam koji je pickica jer je obrisao blog, ovim putem mu porucujem) koji bi im savjetovao da pocnu pit. Mislim da bih ga poslala u rudnik da na 24 sata iskopava neku rudu sa krampom. I da je onda mora sa kamionom razvazat okolo. I da je onda golim rukama mora preradit u nesto korisno. Nakon toga sam ispila mozak kolegi Svedu (vise pantomimom nego glasom). Pa onda on meni sa slicnom pricom. I tako smo se uhvatili da smo svaku recenicu nakon toga zapocinjali sa U moje vrijeme/dok sam ja bio/la mlad/a i nadobudan/a... To je sigurno najava da sam konacno postala staromodna cangrizava spodoba (a kolega Sved staromodni cangrizavac) koja se samo zna zalit i kukat. No, ipak, nije sve izgubljeno. Rekla mi kolegica da mi je jucer glas zvucao poput pornozvijezde (husky). Uostalom, uvijek mi preostaje Gazdinhov moto. Mozda se nakon toga i sama opaucim flasom u glavu. Oh, happy days!

Zovu je Ally Pally. Dobro da su mi to jucer rekli na poslu pa da veceras ne ispadnem veca seljacina nego sto vec jesam. Nadam se da ce ovo biti moj zadnji post jerbo veceras mozda obrlatim ONOG tamo (natjerat cu ga da se sjeti kome je on to rekao da ima lijepu kosu prije 13 godina pa kud puklo da puklo) pa pobjegnemo zajedno u legendu. Veca je vjerojatnost da dobijem Nobelovu nagradu za nuklearnu fiziku. Hm, mozda ipak nije?