The Last Broadcast

Cool Britannia

Viroza me zamalo pa satrala do kraja. Jos uvijek disem na skrge, sepirim se sa oguljenom crvenom nosurinom i nemilice derem po Neurofenima svakih 4 sata. Onima koji se tope na jeziku jer sam nesposobna popit normalnu tabletu. Divota. Prije neki dan uvazeni kolega Jamajkanac mi je rekao da izgledam ko doodoo. Oliti u slobodnom prijevodu - izgledam ko govance. Krasota!

Posto mi je Mile High nestao ovog ljeta moram se zabavit sa necim. Prvotno sam se bila nameracila na nastavak gledanja Buffalo '66 direktno s TiVo-a (ono cudo sto digitalno snima), ali ocigledno kad ja mislim da stisnem 'record' onda ne stisnem 'record'. Nisam cak mogla ni duboko udahnut. Umjesto toga sam primijenila vrlo civiliziranu metodu rjesavanja problema: dobro, staro pickaranje na rvackom. Mozda je to znak bozji da ce me Vinnie ipak primijetit u srijedu kad bude gostovao u Camdenu? To sigurno. 100%. Kuferi su mi vec spakirani ispod kreveta i cekaju (prasinu da se spusti).

Procitah da je proslo vec 10 godina od famoznog Brit Popa. Eh, kad je sunce sijalo na zemlji i kad je celjad bila nestasna i nevina. Dok je Diana svojim dodirom lijecila gubave i ostale bolesne. Kad smo dobili novu vladu u obliku Toncija (2 godine kasnije), kad je Britannia bila kul, kad se Noel-moj-ujak-Gallagher sepirio po odajama 10 Downing Streeta (Toncijeva oficijelna rezidencija), kad je Tracey Emin u zivo opsovala na Channel 4 i kad se Damien Hirst bavio morsim psima i kravama. I bijase i vjecita dilema: Blur ili Oasis? Blur, naravno. Parklife je remek-djelo. Iako je cijeli taj cirkus (Damon vs. Noel & Liam) vecinom bio izazvan od strane medija. Now there is a surprise!?

A sad? Tonci dernekuje na Karibima. Nije bio dosao na Robin Cookov sprovod. Na sto je John McCririck (ekscentricni komentator konjskih utrka, inace je bio Robinov prijatelj, iako je teski desnicar) popizdio i opanjkao ga u govoru u crkvi. Benzin ce nam dogurati skoro pa do jedne funte po litri (plus congestion charge je skocila sa 5 na 8 funti, ukoliko se 'os vozat autom po uzem centru Londona). I imamo kaos na Heathrowu. I nemamo praznik u ponedjeljak. Ni kolektivne godisnje odmore. Ni spajanje praznika.

Iako se mozda ne bih smjela toliko zalit. Pogledah par oglasa za posao u struci u Jamerici. Cisto dolje na kraju pisu kao beneficije. A u beneficije spada luksuz poput cak 8 dana placenog godisnjeg, placeno bolovanje do 5 dana i neka bijeda od zdravstvenog osiguranja. Mislim da necu vise nikad zucnut o britanskom izrabljivackom radnom sistemu (najmanje 21 dan godisnjeg, bolovanje placeno u okvirima normale, javno zdravstvo osigurano, i gdje postoje neka radnicka prava i sindikati, majku mu). Do slijedeceg puta kad mi padne mrak na oci.