The Last Broadcast

Skoro pa anakonde u Temzi i Red Ken

Kobajagi imamo sushu. Nema dovoljno kise pa nam rezervoari skoro pa came prazni. Naravno, ni pet ni sest, odmah su se svi uzjogunili. Te da necemo imat dovoljno vode, te da moramo stedit vodu, te ovo, te ono. Britanci, organizirana nacija kakva jesu, odmah izdaju javna priopcenja. Nema sto nema u ovoj kraljevskoj zemlji u kojoj se prijestolonasljednikova 'placa' povecala za 11% u zadnjih godinu dana (o jebo, a ja skakala ko mutava sa kolegama kad doznasmo za nasu povisicu od 3%!), u kojoj je upravo pocela jos jedna moronijada zvana Big Brother 8 i u kojoj se glas naroda nadasve postuje (uvest ce osobne iskaznice iako vecina nas bi se radije pracakala sa anakondama u Temzi). Mislim, ko mene pita, ali kao teoretski jezicava baba kakva jesam, morala sam potpisat ovu peticiju. Uz Notel Gallaghera i mene, evo jos jednog koji ce namjerno izbjec Live8. Samo sto ja necu za vrijeme koncerta filozofski mozgati. Ja cu raditi. To su ipak dva potpuno razlicita pojma.

Ken Livingstone, oiliti Red Ken, gradonacelnik Londona, dosljedan samome sebi, predlaze Londoncanima da se suzdrze od pustanja vode u veceima ukoliko smo napravili broj 1, kako to lijepo i eufemizirano kazu Britanci. Kao, na takav nacin mozemo ustedit brdo vode. Ma da brdo, brdetinu! Cijeli jedan surferski val dapace. Genijalno. Dobro da znam. Samo ne znam da li cu to sprovodit na djelu samo na poslu ili i doma?? Ah, da nam nema Kena londonska scena bi bila ubijboze. Uostalom, skoro pa da mi pada perverzna ideja: samo cu spomenuti Demi Moore i Deepaka Chopru, pa tko zna, zna: njemu dva.

Volim ja Kena. I kad ima brkove i kad nema. I kad bulazni gluposti. Ali brate, neka se ostavi vecejskih skoljki. I ovako i onako imam fobiju od svih javnih veceja svugdje! Radije puknem nego odme na jedan javni, recimo, na kakvom kolodvoru, aerodromu, na vlaku ili avionu (boze sacuvaj!). Sve damo, vodu za kanalizaciju ne damo!

Kutak za duhovnu retrospektivu (prvi i jedini puta):
Neke ideje su bolje kao koncepcija nego kao pretakanje u stvarnost. Naime, sto? Iskustosirah ja "moju" prvu izlozbu u ovom muzeju. Sve 5, ima svega i svacega: i za buljit u, i za slusat, ma nema sto nema! Ima i jedna projekcija preko komada perspexa (vrsta plastike) koji visi sa plafona. Dok je projektor iskljucen, perspex se skoro pa i ne vidi. Problem? Pa i nije bas neki, s obzirom da se uvijek, ali ama bas UVIJEK zabusim u perspex prije nego idem upaliti projektor. Da nije tragicno glupo, bilo bi jedno 5% smijesno.