*Udat ces se ti, ozenit cu se ja, ali ne za tebe
Vjencanje stoljeca je obavljeno, mladenci osli na medeni mjesec, usprkos palmama na glavama tijekom glavne ceremonije. Dosao mi je poziv za izbore, ali ne mogu skuziti jel je to za ove glavne ili lokalne (pise lokalni izbori na dopisu, ali ja se jos nadam; mislim, tko shisha lokalce?). Uglavnom laburisti jos vode kroz iglene ushi i sad se prepucavaju oko svega i svacega (recimo, glasovanje postom). Mislim, tko bi jos dan dans htio ici u politicke vode? Jedan veliki ZZZZZZZZZZZZ (i hrkanje u pozadini).
Posto se dan odlaska u Jameriku priblizava vrtoglavom brzinom, odlucih se pozabaviti problematikom zvanom 'biti ili ne biti turist'. Tipicni seljak, ili kul spodobe koje se oboruzaju sa svakojakim arsenalom informacija i preciznoscu dirigiranog projektila ciljaju znamenitosti?
Presocit cu sale i posalice u vezi toga kako se obicno idem na-vrat-na-nos spakiravat otprilike 6 sati prije leta. Koliko god da se pravila kul, proucavala Lonely Planet vodice, mape i uobicajene 'gdje sve ne zalaziti' sekcije, docim se nacrtam na destinaciji, sav moj stil pada u vodu. Naime, prvo sto napravim kad sletim jest da uslikam aerodrom u cijeloj svojoj raskosi. Tj vec pocnem strecat aparatom odmah na pocetku sve u 16. Sva sreca da je digitalac pa mogu izbrisat sve te beskorisne fotke hotelskih shuttle kombija kada sam malo vise lucidna, inace... Obicno na to manijakalno okidanje se nadoveze euforija u kojoj mi je svaka druga rijec 'Jooooooj, vidiiiiiii, ne mogu vjerovat da sam tu!' I buljenjem u sve i svasta. Poput buljooke zabetine. Nadasve jadno.
Dobro, onda se malo skuliram i aklimatiziram. Nosim sve mape i instrukcije sa sobom u torbi. Ali ipak se igram kulerice i ne vadim nista iz torbe dok hodam ulicom. Ne, ja znam kamo idem. I to na ustrb totalnog gubljenja i apsolutne dezorijentacije. U tome je i sav car bitka i postojanja kao turista. Koliko sam puta isla downtown umjesto uptown na New Yorshkoj podzemnoj. Ali ne, da bih izvadila mapu ili da bih slucajno proucavala mapu koja se nalazi u vagonima? Ni u ludilu. Ja sam jedan od domacih, ko te pita! No, mozda ipak znam dobro glumiti jerbo me uvijek ljudi pitaju gdje je put za tu i tu ulicu (desilo mi se to i u San Franciscu i u New Yorku). I zacudo, znala sam im odgovoriti. Smug feeling no. 1.
Dobro, onda se opet presaltam iz 'ja sam oh so cool' filma u drugu krajnost 'ja sam turist, gledajte me, boli me zub za sve'. Vadim fotic u prosjeku svake 4 sekunde i okidam bez oklijevanja. Mogu si slobodno staviti sljasteci neonski natpis na celenku koja kaze 'TURIST-SELJAK NA DJELU: NAVALITE!', te punih ruku vrecica sa natpisima 'taj i taj muzej' bauljam naokolo. Jos se usput zaustavim na ukiseljenim mjestima poput CBGB's, Haight Ashbury (ukljucujuci kucu Jerry Garcie i Charlesa Mansona). I Katz's Deli, gdje zamalo propustih sansu da se uguzim na stolicu Meg Ryan style (When Harry Met Sally), i to samo zato jer je Meg stol i stolica tamo gdje se moras sam posluzivat, a ja sam htjela da mene sluze pa sam zato otisla u drugi red.
Sirnati suveniri su posebna prica. Dovoljno je da mi pod omiljenu salicu spada salica sa ogromnim emental natpisom I (HEART) NY. Svaki drugi komentar je suvisan. A u San Franciscu kupih I left my heart in San Francisco majicu. Oh, Tony Bennett, molim te, oprosti mi grijehe moje! Samo da napomenem da onaj pederaj (ona torbica koju Amerikanci nazivaju fanny bag, stono bi u engleskoj British English verziji jezika doslovno znacilo pickina torbica, ali Amerikanci i ovako i onako misle da je nazvati svoje dijete Randy ili Gay jos uvijek bez ikakvih konotacija) oko struka ne nosim ni u ludilu! NI U LUDILU! No, dosta sad o tome: laprdam poput politicara u prazno.
Sve intelektualne pretenzije koje sam ikad imala mogu slobodno pasti u vodu. Dapace, mogu se udaviti i potonuti na dno mulja. Gotovo je, nema vise. Od danas gubim i pola grama kredibiliteta kojeg sam ko fol imala. Nabasah na Mother Inc. Treba li jos nesto reci? Da sam majka (doduse, mate' sa parama i bogatim muzem), htjela bih biti 'vakva mate'. In my dreams! Ipak, Megacolon je dobar primjer jezika u obrazu iliti tongue in cheek. Mislim da cu vratiti diplomu i postdiplomu onima koji su mi ih izdali. Neke stvari se jednostavno vise ne daju prikriti. Zivile Sandra i Yvonne!
Samo jos ova britka (mos' mislit) obzervacija: koja krumpirasta glava se nalazi u spodobe Justin Timberlakea!! Sacuvaj me boze! I otkrih toplu vodu u obliku Mint Royale-a. Popravljam se, a?
PS Sto se tice Gruzijca: tako vam Boga, nemojte me trenutno nista pitat da me ne ureknete. Toliko za sada. Madlobt.
*Ovako me netko guglao. Svaka cast! Jel to neka Thompsonova ili Skorina nova?
|
