The Last Broadcast

I don't want to move to a city where the only cultural advantage is being able to make a right turn on a red light

Htjela sam zasutit, ne komentirat, ali ne mogu izdrzati. I sad uopce nisam in ni kul (a ko da sam ikada i bila!), sve su vec drugi 100x skomentirali, ali kaj sad, nekako mi je bas doslo. Ne kuzim tu euforiju oko Big Brothera, Grande Frattella, Velikog brata, Velikega brata, Le grand frerea, vrazje matere. Sjedis i buljis u teve, a radnja ide otprilike ovako: pola sata nicega, s mumljanjem u bradu, pa onda opet pola sata nicega, pa netko slavodobitno izjavi 'Da, je, fakat.' I tako dalje i tako blize. Mislim, procitala sam 5 bisernih probranih izjava onog pobjednika u Nacionalu, mislim, mrduljanje; pa zavijem si dasku i cavao u glavu, votdafak?? Ocigledno imam pljesnivu i mokru kuhinjsku krpu u mozdanoj supljini pa ne kuzim genijalnost takvih izjava i divljenje istima.

OK, prva priznajem da obozavam trash na teve, poput Mile High, Desperate Housewives (jedva cekam, pocinje sutra) i slicnih stvari koje imaju inteligenciju i poruku jedne nakupine piljevine u kutu. Ali ovo nadmasuje sve kretenluke. Ovdje je BB poceo u ljeto 2000., i do sada ih se odrzalo, ne znam ni sama, 4 ili 5. Akumulativno sam ukupno odgledala valjda 2,3 sekunde i umrla od dosade. OK, svi si medjusobno izjedaju mozak mudrostima i nadasve konstruktivno-zanimljivim radnjama u toj BB kuci, ali jedna stvar ostaje ista i ne mos' je promijenit da se ubijes: dosadno je za ubit vola. Wow, secu po kuci u polugoli. Koliko puta sam se isla nameracit preciznoscu dirigiranog projektila da sjednem pred teve: ono, u mrezastoj potkosulji, flasa pive u ruci, kokice u zdjeli (u nedostatku pravih cevapa na ovim podrucjima): ali nejde pa nejde. Pazite kad vam dodje Celebrity Big Brother. Don't say you have not been warned.

Zajebi psiholoske analize, nisam mogla to nikako probavit. Radije bih gledala Sadolin kako se susi na novoobojanoj ogradi; ili questions & answers session u Parlamentu; ili radije da se zaglavim na Northern Line izmedju dva tunela; ili da poljubim Generala Pinocheta. Pa ona Jade Goody je postigla vrhunac kretenizma (za pokrajinu East Angliu je mislila da se zove East Angular i slicni biseri mudrosti koje sam procitala u novinama jer mi je gledanje inih bilo ekvivalentno SAS torturi), no sada citam da je uspijela zgrnuti milijun funti od svega toga (a nije cak ni bila pobjednica). Ma, OK, neka joj, nije to poanta. Kada je BB tek poceo ici, svi na poslu su gledali kao opijeni. Nisam se uopce mogla ukljuciti u razgovore kolega tokom pauze. Hej, jesi vidio kako je onaj Nasty Nick bio grozan onoj zeni? Ma, mislim, daj nosi se, kaj me briga?! I svi ti tzv. reality tv emisije. Sad vidim da ce vam ici Wife Swap. Sretno vam bilo. Kada je tako ocito da izaberu dvije strane koje se polarno razlikuju i od toga naprave nazovi konflikt da bi gledanost bila sto veca. Kao uostalom u vecini emisija. Ali ima emisija i ima Emisija.

Vrlo zanimljiva opaska u vezi naslova (ili se sad veli 'u svezi'?): ovo sve natrabunjah gledajuci Annie Hall. La-dee-da. Umjesto da si idem prati kosu jerbo mi je srijeda prvi radni dan u 2005.