The Last Broadcast

She's a Lady (yeah, right!)

Nisam se htjela ovako raskrinkati kao totalna luzerica, ali desila mi se jedna stvar koja je prelila casu (porezala sam si prst, ali onako, krvnicki, more of which later). Zenska torba iliti torbica. Pa, milsim da je moja kao rijeci Beckovih pjesama.:goddamn weird, but makes perfect sense. Shvacam da je u 99% zena stanje u torbama alarmantno, ali u mom slucaju je to ono, ne alarmantno nego apsolutno bez komentara. Koju god torbu da imala i dobre namjere da je ne zasvinjim do kraja, na kraju sve pada u vodu. Na kraju se ispostavi leglo takvog smeca da je to za ne povjerovat (rekla bih “za popizdit”, ali nekako ne zelim potkradat kolegu te novopecenog tatu Akrapa za kojeg mislim da ima koprajt na to): environmental health hazard, stono bi se tu reklo. Da nabrojim samo par svjetlih primjeraka stopostotnog smeca koje trenutno okupira interijer: hrpa kljuceva, sto od posla, sto od doma; security pass za posao; hrpetina mrvica od zobi i raznoraznih zitarica (courtesy od nekih veganskih kolaca od datulje u kojima sam se davila cijeli prosli tjedan jer se ko fol odvikavam od cokolade); poluraspadajuca jabuka; polugnjila banana; noz za rezanje kore od jabuka na kojeg sam danas potpuno zaboravila, i, shodno sa time, danas se porezala kao zadnja budala jer sam besciljno pokusavala pronaci nesto sasvim drugo (naravno da sam bila zaboravila da ga imam); gomila starih salveta koje uvijek dobijem kad si ujutro kupim standardnu dozu “large latte with 2 sugars, please”; mrlje od prolivenog soka/vode; rezervni ulozak (koji uvijek, ali UVIJEK izvucem van umjesto maramica; kako mi to uvijek uspije??); mob (kojeg nikada, ali bas NIKADA ne cujem kad zvoni ili kad mi veli da imam SMSl ono, uvijek mislim da zvoni drugim ljudima jerbo supljoglava kakva jesam, nisam jos zapamtila zvuk zvonjave mog moba, o, boze me sacuvaj! U moju obranu samo da velim da mi mob nije jos star mjesec dana, your honour); kutija flastera; potrgani kisobran; ziherica (koju upotrijebim ak mi se strga gumb na hlacama, kao recimo, danas ujutro); viljuska koju koristim otkad sam si za rucak pocela kupovat neke mung beans veganske pastroce. Ma, jednom mi se cak i vakumirani losos (poklon nekog Kanadjana koji je bio odusevljen sto sam mu omogucila da skiricra neki prastari pianino iz 18. stoljeca) otvorio te zasvinjio cijelu torbu (ne, nemam je vise, morala sam je frknuti od smrada). Pravo cudo da mi iPod jos radi. Nikad od mene prave dame. Moram se popravit. Must do better.