The Last Broadcast

Moronsko ubijanje vremena petkom

Zahvaljujuci Zrinskom pismu zelim zvanicno obiljezit Dan ljevaka. Jedna sam od njih. Biti ljevak sastoji se u genima (13% svjetske populacije su ljevaci): baka, mama i dvoje bratica su svi od reda ljevaci (svi sa iste strane, tj po mami). S tim sto su bratici jos uvijek zvanicno ljevaci jer jos pisu lijevom rukom (odolijeli su okupatorskoj cizmi); a nas ostale su uspjeli, nakon teskih muka i patnje, preobratit da barem pisemo desnom rukom, ali sve ostalo radimo lijevom. Dakle, to su bili necuveni i neopisivi (da ne velim desnicarski) terori koji su se sprovodili nad nama. Ne znam da li je i sad uvrijezeno misljenje da su ljevaci malo trknuti u glavu, tj, da im nisu sve plocice poslozene kak treba u glavi (dobro, moze se diskutirati o tome u mom slucaju)? Ta "diskriminacija" se ocituje i u engleskom jeziku (imati 'dvije lijeve noge' znaci biti nespretan; 'nitko tko ima imalo zdravog razuma ne bi napravio to-i-to'=nobody in their right mind...): sto je 'desno' je dobro, sto je 'lijevo' je lose (gomila takvih asocijacija moze se naci u Bibliji). U doba kad je baka bila mala, to je sigurno vrijedilo. Posto je isla u neku katolicku skolu gdje su ih nadgledale casne sestre, non stop su je ove bole u ruku sa iglicom dok bi vezla: da iglicu premjesti iz lijeve u desnu ruku. Ista stvar i sa mamom. A i ista stvar i sa mnom. Sjecam se da bi me mama doslovce tjerala da pisem desnom rukom. I premjestala bi mi olovku. Opirala sam se, ali uzalud. Ali sve ostalo radim sa lijevom. Ljudi me ne mogu gledat kako rezem kruh jer misle da cu se porezat. Kad peglam, misle da cu se opec. A da ne spominjem koje su to muke kad treba nesto rezat skarama, za ubit vola! Ali zato mogu pisati s desna na lijevo sa lijevom rukom bez problema (mislim, ono, to ce mi jako trebat u zivotu, ne?). Cak nam je i buduci kralj (William) ljevak. I Bostonski davitelj. I Jack the Ripper. I JFK. I Toulouse-Lautrec. I tako dalje. Dakle, zivjeli ljevaci i svi koji se tako osjecaju.
Probajte rijesit ovo.