The Last Broadcast

Sirotinjo, i bogu si teska

Prosla su puna 4 dana otkako sam pocela sa novim poslom u Londonu. Prvih par dana sam samo obilazila muzej i citala kataloge i knjige o muzeju i kolekciji. Nisam imala pojma da se tamo nalazi bogata kolekcija slika iz 18. stoljeca; da ima antikvitetnog namjestaja, keramike, srebra. Znala sam da je to muzej koji govori o tom "zbirnom" centru za djecu od 1739. pa sve do 1953. (nije bilo sirotiste jer je ustanova primala iskljucivo vanbracnu djecu). Ali, recimo, nisam znala da su bogate aristokratkinje u 18. stoljecu dolazile gledat te jadne zene koje bi donosile svoju djecu u ustanovu (jer se nisu mogle brinuti za njih zbog akutnog siromastva koje je vladalo u to doba u Londonu; jer su vec bile "respektabilne" i udate, a dijete bi bilo rezultat preljuba; jer su bile silovane): taj cin se znao pretvorit u spektakl pa bi se to gledalo kao neka kazalisna predstava. Sam cin primo-predaje djece je bio cista lutrija (zbog ogranicenog broja koji se je primao): zene su morale izvlacit kuglice iz kutije. Crvena kuglica je znacila da moraju pricekati da vide da li ce netko bit odbijen (recimo, dobila bi mjesto zene koja je izvukla crnu kuglicu); crna je znacila da su odmah bile odbijene; a bijela je znacila da su odmah mogle predat djecu. A u medjuvremenu su ove aristokratkinje pile caj, jele kolace i sendvice, medjusobno cavrljale. I smatrale su zene sa vanbracnom djecom (a i tu djecu) "lowest of the low", sljamom, smradom; bicima koja su nedostojna ikakvih ljudskih prava i osjecaja (a te su se goropadnice smatrale ko fol jako dobrim krscankama). Strava. Setajuci se tako muzejom i citajuci o tome skoro sam se rasplakala. Nije da sam neka placipicka, ali dirnulo me je ravno u dusu i srce. I onda neka mi netko veli "Joj, kako bi bilo lijepo zivjeti u proslosti."

Slika prikazuje Thomas Corama, ustanovitelja the Foundling Hospital, a slikar je William Hogarth, jedan od najpoznatijih britanskih umjetnika 18. stoljeca. Hogarth je napravio cijelu seriju grafika prikazujuci zivot siromasnih bijednika u Londonu 18. stoljeca (pogotovo alkoholicara: gin je bio jedan od vecih poroka u to doba). Mislim da su te grafike u Tate Gallery.

Post scriptum kojeg nikog ne zanima: sutra odlazim u maticu mi zemlju na 2 tjedna. Bit cu bez ikakve moderne tehnologije, tj neta, tako da ce se ovaj blog pocet emitirat u ljetnoj programskoj shemi, dakle, 14-dnevna repriza trecerazrednih, dozlaboga dosadnih i amaterskih postova.