The Last Broadcast

The Gun Club

Neke stvari moj mozak jednostavno odbija razumjeti. Totalna blokada razumnog uma. Poput americkog ludovanja naspram oruzja i inih zabavica. Fakat bolesno, ali do jaja. Citam tu kako u Kentuckyju ima neki festival oruzja gdje mozes doc, platit i izivljavat se. Mozes kupit gomilu municije, te onda raznosit stare zahrdjale aute, dovedene tamo specijalno za to. Ili mozda vam se vise svidja bacac vatre ili "domaci" napalm: super, samo naprijed, evo, mozete totalno spalit neki stari frizider. Ono, gle, tata, koja sam ja faca. Ne samo to, nego zanimljivo je to sto ima i dosta zena. I djece. Roditelji dovode malu djecu sa sobom jer, kao, moraju se djeca znat branit, a i moraju znat iskoristit onaj americki 1. amandman, "the right to bear arms". Charlton Heston se ziher ponosi i lukavo se smjeska i nikako ne moze skuzit kako se moglo desit to sto se desilo u Columbine-u. Mislim, stvarno, kako to? Izgleda da cemo morat mozgat o tome jos jako dugo.

A ovo je totalna kulminacija:

"Later I see a father and son, both dressed in the near-obligatory combat fatigues, eagerly discussing the firepower on show. "What do we call that at home, son?" asks the father, pointing at an Uzi like the one I’d been firing in the woods. His blond-haired boy, who cannot be more than eight years old, excitedly replies, "That’s a divorce gun. That’s why mummy divorced us." The father laughs and jovially ruffles his son’s hair."

Mislim, da li je potreban ikakav komentar?

E, da, poceli su sa iTunes reklamama na televiziji: bas sad sam si kupila (79 penija) pjesmu koja prati reklamu, The Vines - "Ride". Ima da je raspalim u autu danas kad cu se vozit na posao.