Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 01.01.2015.
1. I. 2015.
Prvi siječnja dvijeipetnaeste.
Danas sam - debelo potkrijepljen pilulama - otišao na obiteljski ručak gdje sam dobio zelenu kiruršku masku, koju nosim od tad.
Sviđa mi se kako mi pristaje.
Planiram nabaviti više takvih, i ubuduće kod svake manje hunjavice,
ići s njome na posao -
čini se da taman odgovara mome karakteru - s njome ja doista jesam attention seeker koji istovremeno poručuje
da ga se pusti na miru.
Na ručku su i bili dvoje mladih daljih rođaka koji su doputovali na par dana preko zaleđene daljine,
a koji su mi dragi i zabavni.
Razgovarao sam s njima preko maske.
Činit ću to možda i navečer, kad me pohode.
***
Danas sam donekle bolje, ali još sa zebnjom promatram kazaljke kalendara,
i računam koliko svega propuštam,
***
Apsolutno nemam novogodišnji osjećaj. Apsolutno ništa na to ne navodi,
osim nakrivoga bora u mojoj sobi,
najljepšeg bora kojeg sam ikad imao,
