Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 25.01.2007.
Evo snijega
'ebo njega
Ne znam točno u kojem sam trenutku prestao:
1. Doživljavati snijeg kao
a) vrhunac godišnjeg ciklusa,
b) nebesku poslasticu ili Božji šlag,
c) nepredvidljiv (ali stravično željen) dar za zimske praznike
2. Prezirati ljude koji gunđaju kada padne snijeg
Znam, međutim, kad sam postao taj koji gunđa i svake zime mantra 'neka i stisne, samo da ne padne':
1. Kad sam počeo izlaziti, i shvatio da se svježe oprane traperice ne slažu najbolje sa dubokim nakupinama govnolike bljuzge
2. Kad sam dobio vozačku i prvi put iskusio kakav samo davež može biti snijeg u gradu, i:
a) struganje leda sa šoferšajbe iliti vjetrobrana u ranu zoru, uključivo s kašnjenjem
b) vožnja po dubokim, usječenim brazdama koje onemogućuje skretanje po volji
c) proklizavanje i plesanje po natabanim cestama i križanjima
d) pronalaženje parkirnog mjesta kada ih viša sila oduzme trećinu
3. Nakon što sam prvi put pročitao da 100.000 Hrvata svakog siječnja diže kredit kako bi tjedan dana po slovenskim, austrijskim ili talijanskim rupama, uz lonac sarme iz gepeka, foliralo St. Moritz ili Aspen.
Nakon toga mi se svake godine u ovo doba diže želudac. I ovaj put ne od sarme.
