Još samo 4 dana škole. 3 dana nastave, 2 dana ispitivanja, 1 dan tulumarenja.
Sutra imam ispitivanje iz kemije o kojemu ovisi hoću li imati 4 ili 5. Ja sam bila zadovoljna sa četvorkom, ali je profesorica inzistirala da me pita za 5. Također nakon škole, napokon imam priliku provesti malo vremena sa Jules. Dugo nismo bile same, u stilu da smo baš samo ja i ona. Fali mi to. Idem s njom da ona uzme prijavnicu za ispit za školu primjenjene umjetnosti i dizajna, tu u Zagrebu. A nakon toga idemo na ručak.
U subotu imam nastup o kojemu će ovisiti moja karijera plesačice. Moram biti tamo u pola 10, iako sami nastup za vanjski svijet počinje u 14 sati. To bolje. Stignem se spremati, ali i pomoći pri organizaciji svega. (ipak mi je dodijeljena uloga hostese) Samo da proživim taj dan bezbolno.
I onda ide nedjelja. 6 mjeseci. Pola godine. I ne znam što da uopće mislim o tome. Znam da ću taj dan biti izvan sebe. Druga osoba. Netko nepostojeći. Ne znam kako, ne znam ni zašto, ali znam da će tako biti.
U ponedjeljak slijedi nova promjena. Kosa. Šišanje i nova boja. Ljubičasta. Nešto upadljivo, što se ističe, ali opet stapa s gomilom. Da se stvarno želim isticati, napravila bih si irokezu. Ali ne želim. Samo se želim pronaći. Također u ponedjeljak imam najvjerojatnije ispitivanje iz njemačkog, o kojemu mi također ovisi ocjena. Ako kemija i njemački prođu 5, jedina četvorka će biti geografija.
U utorak ću se morati početi pripremati. Crtanje. Pisanje. Snimanje i fotografiranje. Fizićko i psihičko pripremanje za ljeto. Neću biti na jednom mjestu, niti ću raditi jedno te isto. Planiram ići posvuda. A to treba pomno planirati.
Zadnji dan će na bundeku biti opijanje, na koje ne idem. Radije bih ostala doma i gledala kako mi nokti rastu, pola milimetra na tjedan. Neće biti dosadno. Uz to da me boli trbuh da bih mogla vrištati. Ali ne smijem ju još dobiti, samo da prođe nastup i škola...
Obična cura zarobljena u svom svijetu svega i svačega.
Vegeterijanka.
Balet, jazz-dance i softball.
Srednja grafička. (nadam se)
Anime i emo ljubiteljica.
Prijatelji uvijek na prvom mjestu.
Sretno zaljubljena, volim samo njega.
Da nema moje best, bila bih mrtva. (doslovno, no joke)
Mrzim povijest, volim matematiku.
Crne i crvene karirane starke i napuhana umjetna crvena kosa.
Oči boje karamela. (valjda)
Preškakljiva.
Hey kid, do I have your attention?
I know the way you've been livin'
Life's so wreckless, tragedy endless
Welcome to the family
Hey! There's something missing
Only time will alter your vision
Never in question, lethal injection
Welcome to the family
Not long ago you found the answers were so crystal clear
Within a day you find yourself living in constant fear
Can you look at yourself now?
Can you look at yourself?
You can't win this fight!
[Chorus:]
In a way it seems there's no one to call
When our thoughts are so numb
And our feelings unsure
We all have emptiness inside
We all have answers to find
But, you can't win this fight!
Hey, I have to question
What's with the violent aggression?
Details blurry, lost him too early
Welcome to the family
Hey, why wont you listen?
Can't help the people you're missing
It's been done, a casualty re-run
Welcome to the family
I try and help you with the
Things that can't be justified
I need to warn you that
There is no way to rationalize
So have you figured it out now?
So have you figured it out?
You can't win this fight!
[Chorus]
Gunning for you
And all mankind
I've lost my mind
Psychotic
Rabid dementia
I won't be fine
I see you're a king who's been dethroned
Cast out
In a world you'll never know
Stand there
Place your weapons by your side
It's our war
In the end we'll surely lose
But that's all right
So have you figured it out now?
So have you figured it out?
[Chorus]
Deep inside
Where nothing's fine
I've lost my mind
You're not invited
So step aside
I lost my [2x]