Žao mi je što jučer nisam pisala, ali napokon mogu pisati o nekoj sretnoj temi, zato. Jučer je bila priredba i čitala sam i dobila aplauz i naravno, požutjela ko paprika. Ja se ne rumenim, ja postanem žuta oko usana i po čelu, ne nemam neku bolest, to mi je čisto genetski. I ponosna sam što mogu reći da je stanje napokon stabilno. Čak sam jučer saznala da je test iz matematike (iz kojeg sam očekivala najviše 4) također prošao odlično. I to je profesorica još rekla mojoj mami. Uz to, zbor je dosta dobro prošao, jedino smo možda bili malo pretihi, ali bilo je u redu. Uz to, trenutno gledam 7 animea, od kojih su dva ongoing. (znači još nisu izašle sve epizode)
Ne znam, nekako sam veselija nego prije. Možda je razlog tome što se bliži naša polugodišnjica. Možda je razlog tome što sam jučer pobijedila nervozu. A možda sam se jednostavno po prvi put nakon dugo vremena pošteno naspavala i čak i lijepo sanjala. A to je rijetkost. Moji snovi su inače ili grozni ili perverzni ili grozno perverzni. Ali ovaj nije bio ništa kao ti...
Sjedim u zimskoj jakni na ljuljački koja visi sa čvrste grane hrasta. Gledam u nebo i pratim skupljanje oblaka. Dok ne padne prva snježna pahuljica. Povlačim se u kuću, veliku i prostranu, nimalo nalik sadašnjoj. Čujem lajanje Bonya i Donne dok trče niz stepenice meni u susret. Zatvaram sve prozore i odlazim u sobu da se obučem prikladnije. Vesta/dolčevita dugih mekanih rukava i debele tajice, te čupave papuče koje nalikuju na glave ovaca. Upalim kamin u svojoj sobi i sjednem do njega, pažljivo promatrajući uokvirene slike koje stoje na njegovom rubu. Mala djevojčica, kako raste i razvija se u mladu ženu. Još od prve slike, kada ju majka drži u naručju, do zadnje slike kada u potpeticama i svečanoj haljini drži krizmani buket. Raširim blagi osmijeh i odmaknem se od kamina. Netko zvoni na vratima, pa požurim niz stepenice da ih otvorim. Prvi Božić koji ćemo svi zajedno slaviti. Beni i Jules i ekipa iz razreda, moji dragi Dubrovčani i par njih sa plesa i iz bivšeg kvarta. Svi ulaze polagano i sjedaju do kamina kojeg je moj brat još prije zapalio. Mama iz kuhinje donosi sveježe domaće medenjake i razno razne domaće kekse sa kokosom i čokoladom. Zatim slijedi večera i samo otvaranje Božićnih poklona dok nas moj stari sve snima, očajnički želeći zabilježiti svaki trenutak. Zbog prostranstva kuće i viška soba za goste, svi prenoće (ili barem oni kojima je to dozvoljeno) i budimo se sretni u novo Božićno jutro.
Obična cura zarobljena u svom svijetu svega i svačega.
Vegeterijanka.
Balet, jazz-dance i softball.
Srednja grafička. (nadam se)
Anime i emo ljubiteljica.
Prijatelji uvijek na prvom mjestu.
Sretno zaljubljena, volim samo njega.
Da nema moje best, bila bih mrtva. (doslovno, no joke)
Mrzim povijest, volim matematiku.
Crne i crvene karirane starke i napuhana umjetna crvena kosa.
Oči boje karamela. (valjda)
Preškakljiva.
Hey kid, do I have your attention?
I know the way you've been livin'
Life's so wreckless, tragedy endless
Welcome to the family
Hey! There's something missing
Only time will alter your vision
Never in question, lethal injection
Welcome to the family
Not long ago you found the answers were so crystal clear
Within a day you find yourself living in constant fear
Can you look at yourself now?
Can you look at yourself?
You can't win this fight!
[Chorus:]
In a way it seems there's no one to call
When our thoughts are so numb
And our feelings unsure
We all have emptiness inside
We all have answers to find
But, you can't win this fight!
Hey, I have to question
What's with the violent aggression?
Details blurry, lost him too early
Welcome to the family
Hey, why wont you listen?
Can't help the people you're missing
It's been done, a casualty re-run
Welcome to the family
I try and help you with the
Things that can't be justified
I need to warn you that
There is no way to rationalize
So have you figured it out now?
So have you figured it out?
You can't win this fight!
[Chorus]
Gunning for you
And all mankind
I've lost my mind
Psychotic
Rabid dementia
I won't be fine
I see you're a king who's been dethroned
Cast out
In a world you'll never know
Stand there
Place your weapons by your side
It's our war
In the end we'll surely lose
But that's all right
So have you figured it out now?
So have you figured it out?
[Chorus]
Deep inside
Where nothing's fine
I've lost my mind
You're not invited
So step aside
I lost my [2x]