Žao mi je što jučer nisam pisala, ali napokon mogu pisati o nekoj sretnoj temi, zato. Jučer je bila priredba i čitala sam i dobila aplauz i naravno, požutjela ko paprika. Ja se ne rumenim, ja postanem žuta oko usana i po čelu, ne nemam neku bolest, to mi je čisto genetski. I ponosna sam što mogu reći da je stanje napokon stabilno. Čak sam jučer saznala da je test iz matematike (iz kojeg sam očekivala najviše 4) također prošao odlično. I to je profesorica još rekla mojoj mami. Uz to, zbor je dosta dobro prošao, jedino smo možda bili malo pretihi, ali bilo je u redu. Uz to, trenutno gledam 7 animea, od kojih su dva ongoing. (znači još nisu izašle sve epizode)
Ne znam, nekako sam veselija nego prije. Možda je razlog tome što se bliži naša polugodišnjica. Možda je razlog tome što sam jučer pobijedila nervozu. A možda sam se jednostavno po prvi put nakon dugo vremena pošteno naspavala i čak i lijepo sanjala. A to je rijetkost. Moji snovi su inače ili grozni ili perverzni ili grozno perverzni. Ali ovaj nije bio ništa kao ti...
Sjedim u zimskoj jakni na ljuljački koja visi sa čvrste grane hrasta. Gledam u nebo i pratim skupljanje oblaka. Dok ne padne prva snježna pahuljica. Povlačim se u kuću, veliku i prostranu, nimalo nalik sadašnjoj. Čujem lajanje Bonya i Donne dok trče niz stepenice meni u susret. Zatvaram sve prozore i odlazim u sobu da se obučem prikladnije. Vesta/dolčevita dugih mekanih rukava i debele tajice, te čupave papuče koje nalikuju na glave ovaca. Upalim kamin u svojoj sobi i sjednem do njega, pažljivo promatrajući uokvirene slike koje stoje na njegovom rubu. Mala djevojčica, kako raste i razvija se u mladu ženu. Još od prve slike, kada ju majka drži u naručju, do zadnje slike kada u potpeticama i svečanoj haljini drži krizmani buket. Raširim blagi osmijeh i odmaknem se od kamina. Netko zvoni na vratima, pa požurim niz stepenice da ih otvorim. Prvi Božić koji ćemo svi zajedno slaviti. Beni i Jules i ekipa iz razreda, moji dragi Dubrovčani i par njih sa plesa i iz bivšeg kvarta. Svi ulaze polagano i sjedaju do kamina kojeg je moj brat još prije zapalio. Mama iz kuhinje donosi sveježe domaće medenjake i razno razne domaće kekse sa kokosom i čokoladom. Zatim slijedi večera i samo otvaranje Božićnih poklona dok nas moj stari sve snima, očajnički želeći zabilježiti svaki trenutak. Zbog prostranstva kuće i viška soba za goste, svi prenoće (ili barem oni kojima je to dozvoljeno) i budimo se sretni u novo Božićno jutro.
Post je objavljen 02.06.2011. u 11:06 sati.