šiŠanje&bRijANJE

SVE ONO ŠTO ZNAM O SEBI

(Hendrix sreće Arsena u Peščenici)


sve ono što znam o sebi
to je stvarno jako malo
i u jednu riječ bi stalo
kada pisao bih ti

sve ono što znam o sebi
to svi za se slabo znaju
brojne žene što mi daju
il' mi žudnjom bude tek

čekam dan koji neće doći
stoga što vrijeme ne postoji
šteta, tako rado bismo pisali
jedno drugom sav život svoj

sve ono što znam o sebi
to je vrlo kratka priča
jedno sam od tužnih bića
koja imam svaki dan


Kratkoročne planove vokalnointrumentalne skupine Radost!, kao i tekst druge uspješnice istog sastava pročitajte ovdje.


(Ovo dolje počeo sam pisati prije nego što je editor zaključan, pa je ostalo nedovršeno. Dovršenost ne treba očekivati ni sad, samo da se zna)

Grupa Radost! razmotrit če mogućnost tuženja pokojnih Jimija Hendrixa, The Kinks i Arsena Dedića, zato što su nam ukrali ideje za važne elemente kompozicija Sve ono što znam o sebi i Gdje je vrijeme nestalo.

Oni su se prije sjetili?

Prije?

Ponovite metamatematiku, pogledajte se u ogledalo i recite "Vrijeme ne postoji", te se sjetite da je još Jorge Luis Borges rekao da stvaratelji stvaraju svoje uzore. Tada je jasno da su tri navedena subjekta stvorila nas, a i mi njih, i uopće, sve je stvorilo sve ostalo, kao i sebe samo.

Zvuči paradoksalno, ali je savršeno logično.
Zvuči logično, ali je savršeno paradoksalno.

Sve postoji, postojalo i postojat će (to troje jedno je te isto, ali gramatika me tjera na ovakav način izražavanja.)

Postojat će, samo da se ne dogodi nešto grozno.

Samo da se ne probudi kornjača koja sanja ovaj svijet, pa se usput protegne i zbaci ga sa svojih oklopnih leđa. U tom slučaju možemo se samo nadati da ćemo pasti na slonove koji na leđima drže kornjaču.

A mi, što mi držimo na svojim leđima? Krivim vrat, protežem se, ali ne mogu to vidjeti.
Još.