šiŠanje&bRijANJE

Dobro jutro!

Htio bih vas obavijestiti o tome da se svijet mijenja. Mijenja se, iako vrijeme ne postoji, što rađa paradoks.

Svijet je pun paradoksa. I o tome bih vas želio obavijestiti:

Svijet je paradoksalan.

Onda bolje da ne govorimo o njemu. Tako bi rekao i Danilo, moj prijatelj iz osnovne škole, najbolji prijatelj kojega nikada nisam upoznao.

Imam ja mnogo prijatelja. Kažu da onaj tko ima mnogo prijatelja nema ni jednog. Ja imam mnogo prijatelja. Kažem "mnogo", a ne "puno" jer mi se tako više sviđa, "puno" asocira na nešto napunjeno nečim drugim, a "mnogo" na množinu, pa zato kažem "mnogo", što već spomenuh na početku rečenice koja je upravo završila.

Moj je dragi prijatelj i profesor Kazimir Vasilijevič Lobotomski. Nikada ga nisam upoznao, kao ni svog najboljeg prijatelja iz osnovne škole, Danila. Ako je netko zaboravio tko je Danilo, neka pročita četvrti odlomak ovoga teksta.

Volim razgovarati s profesorom Lobotomskim, od njega se može čuti mnogo toga što potiče na razmišljanje. Njegova najveća vrlina nije to što je pametan, nego to što svoju mudrost voli podijeliti sa svojim prijateljima. Rado slušam njegova znanstvena razmatranja, otkrio mi je čak i kako će izgledati budućnost čovječanstva.

Htio bih vas upoznati i s jednim prijateljem kojeg poznajem. Točnije, kažem da ga poznajem, ali tko uopće ikoga poznaje? Da bi čovjek upoznao drugoga, mora prvo upoznati sebe, a to je jako, jako teško. O tome sam već pisao, ali, evo, pišem opet, jer čovjek bolje usvoji činjenice kad mu ih ponove.

Dakle, moj prijatelj otvorio je blog koji se nalazi na ovoj adresi i ja vam ga srdačno i toplo preporučujem. On piše pjesme, objavljivan je i nagrađivan, pa pročitajte njegove pjesme i ostalo što već napiše, te mu ostavite komentar ako to želite. Ako ne želite, nemojte.

DODATAK SUBOTNJI:

TKO ĆE SA MNOM U KINO KAD OVO STIGNE?





DODATAK NEDJELJNI:

Ići ću sam. kad idem s nekim, uvijek mi pojede kokice i popije Coca Colu. (Klikni!)