šiŠanje&bRijANJE

Dobro smo igrali na teškom terenu. Važno je da se čovjek bori, iako se od trčanja teren još više kvari pa nastanu rupe i što se više trudiš, uvjeti za igru su teži.
Sreća što je vrijeme trajanje utakmice ograničeno, pa uvjeti za igru najčešće ipak ne stignu postati nepodnošljivima.

I čeka čovjek utakmicu, veseli joj se, a ona nikako da stigne, čini mu se, ali on svejedno kaže: "Pucnut ću prstima i utakmica će početi". Onda pucne prstima i shvati da je utakmica već završila. Tako ću i ja sad pucnuti prstima i reći: "Počinje sljedeća utakmica.", iako znam da je time i ona završila.
Samo ne znam konačni rezultat ni vrijeme sudačkih produžetaka.

To vrijeme, dakle, ne postoji, ali, za razliku od Engleza, mi riječ "vrijeme" dijelimo, koristimo je i da bi govorili o vremenskim prilikama. A vremenske prilike utječu na igru. Utakmice koje se igraju za kišna vremena obično nisu lijepe. Zanimljivo mi je to da se na njima nitko nikada ne prehladi.

Nadam se da će na sljedećim utakmicama nebo imati milosti.
Sve dok jednom kiša ne počne padati da ne prestane punih četrdeset dana i četrdeset noći.

(Ovo je pisano u noći, a izaći će ujutro, buduće vrijeme postaje prošlo, a prošlo buduće, ponovni dokaz da vrijeme ne postoji.
A kako pišem ujutro? Ovako.)