šiŠanje&bRijANJE

O čemu god pisao, pišem o sebi.
D. Albahari, otprilike

Vidim da na blogu nema baš prirodoslovaca, ili kod mene ne zalaze.
Dakle, taj bi klobuk mogao biti Rhizostoma pulmo, ili nešto drugo.
Važno je da ne peče.
Ako netko zna odgovor iz prošlog posta, nek se javi. Nagrada će mu biti moja topla i vječna zahvalnost.


No, krenimo dalje.
Rasprava o meduzama skrenula mi je misli na estetiku. Dakle, jesu li meduze lijepe ili ružne?
Kad ih vidimo u moru pedalj ispred nosa, ili dok zadovoljno promatramo kako se raspadaju na suncu, odgovor je jednostavan. Ljigave i sluzave životinjice koje peku, odvratno!

Međutim, kad pogledam sliku poput ove, nisam više siguran.


Slično tome, uzorak koji se nalazi na zmijskoj koži lijep je na odjevnom predmetu, ali postaje gadan kad ga vidimo na zmiji. Jer zmije su također ljigave i sluzave... e, to nije istina. Suhe su i tople, na sobnoj temperaturi.

U životinjskom svijetu ljudi vole glatke i čiste oblike, vole i umiljate i dlakave, tople sisavce. Miševi i štakori također su sisavci, topli su i dlakavi, ali neke žene padaju u nesvijest kad ih vide. Njih ne volimo. Prljavi su, prenose bolesti i ostavljaju sitna govanca po koći.
Možda su nam ružni i zbog onog repa, koji izgleda kao debeli ljigavi crv.

Slično je i s pričama, ljudi vole umiljate i tople priče. Priče u kojima se događaju gadljive stvari često su nam stoga i same gadljive, a junaka takve priče pisane u prvom licu ponekad poistovjetimo s piscem.

No, dosta o pričama, dovršimo priču o sisavcima.
Sisavci su, dakle, uglavnom dlakavi. Mi nismo. Kako mi ljudi, golaći, izgledamo ostalim sisavcima?
Možda ovako, poput ćelave krtice, koja se, uzgred budi rečeno, na sanskrtskom jeziku zove Heterocephalus glaber.