stojim pred nečijom kućom
zaboravio sam kada sam došao
čini mi se da sam oduvijek ovdje
(iako je možda prošlo
samo pet minuta)
ali mjesto mi je još uvijek
nepoznato
stojim
i kada bih htio krenuti
moje noge
na kojima se odavno
ukočio svaki zglob
ne bi poslušale
pored mene prolaze ljudi
preko mene prelijeću ptice
ptičji izmet
prestao mi je smetati
zaboravio sam kako se to dogodilo
ali ne osjećam njegov miris
nije teško ovako stajati
svakim danom sve je lakše
stojim a sve dolazi
k meni
ili mi možda ne dolazi sve
nego samo ono
što treba doći
REČENICA!
DODATAK: ZAJEC JE BIO ODLIČAN. TKO NIJE BIO, U RUPI SE SKRIO!