šiŠanje&bRijANJE

Ovaj post namijenjen je bložnoknjiževnim preporukama.

UPDATE: preporučih njih trojicu Alternativnoj naslovnici, ljudi bili u poslu pa nisu odgovarali i ja napisah ovaj post. Sad oni postavili skraćenu verziju, na čemu im najtoplije zahvaljujem.


Tri čovjeka koje poznajem i u stvarnom životu, tri pisca prava pišu blogove koje bi trebali posjetiti svi ljubitelji pisane riječi. Čini mi se da zasad nisu primijećeni ni približno koliko to zaslužuju.

Slučajnim redom:

Bložesačuvaj piše ono što u književnim kritikama danas opisuju užasnim izrazom stvarnosna poezija/proza. U principu, nisam preveliki ljubitelj tog pravca koji danas dominira u medijima. Najveći živući hrvatski pisac Danijel Dragojević jednom kaza otprilike da je u književnosti danas malo stvarnosti zato što je i inače ima vrlo malo.
Uglavnom, Mario je nadišao tu razinu zato što se od većine štovatelja Raymonda Carvera razlikuje sigurnim vođenjem priče, autentičnošću, čistim stilom koji se samo površnim čitačima čini laganim za oponašanje. Nije kunst opisati stvarnost, to bi trebali činiti novinari, koji umjesto toga stvaraju paralelne svjetove koji služe tome da pčele vrijedno beru med i paze na poredak i red. Pisac mora stvoriti svoj svijet, a Mario to čini naizgled jednostavno dostižnom lakoćom.
Riječ je ne samo o vrhunskog blogu, nego i o jednom od najboljih aktivnih pisaca u našoj domovini.

Što reći o Sanatorijumu? Boris Starešina, pisac iz susjedne nam i neprijateljske SiCG, autor je zasad jednog objavljenog romana čiji je naziv Boris upotrijebio i za ime bloga. Za razliku od prethodno spomenutoga, Starešina drsko stvara svoj svijet igrajući se žanrom SF-a i teorijom zavjere. Velemajstorski koristi apsurdni humor, grotesku i metafiziku čije ironiziranje ne umanjuje težinu teksta. Na ovom blogu uglavnom objavljuje pjesme u kojim je rjeđe izravno duhovit, ali duha tu nikad ne nedostaje. Ono o čemu piše meni dragi pooka, Sanatorijum uspješno prebacuje u književnost. Njegove kratke priče, pjesme i urnebesne deseterce o Kraljeviću Marku možete pronaći ovdje, a on bi se (Starešina, ne Kraljević Marko) uskoro trebao pojaviti i u našim krajevima da vam pročita ponešto od ovoga što ovdje spomenuh.

Idol mladih ili Ivan Tobić ovdje objavljuje horoskop koji po jezičnoj zaigranosti i duhovitosti pomalo podsjeća na meni izuzetno dragog Branka Maleša. Tobić nije čitao Maleša, bar to nije činio sve dok mu ja nisam u ruke turio Malešove sabrane pjesme. Tobić se auotoironično igra s kultom ličnosti, a tu su igru neki blogeri, gledajući Sanju, pogrešno shvatili i proglasili ga idiotom. Neke su pak blogerice možda pogrešno shvatile neke druge stvari i Tobić bi mogao doživjeti brojne pozive na putene užitke kad idući put dođe u našu domovinu. Ako ga puste preko granice i ne pošalju u vojsku, koju je dosad uspješno izbjegavao. Ali sve to nije važno. Važno je da taj idiot vidi bistrije i dalje od onih koji ga tako doživljavaju. Osobno čekam da se uozbilji, zagrije stolicu i dovrši roman čiji početak možete pogledati ovdje. Oni koji se žele uvjeriti kako sve to izgleda uživo, imat će priliku jer ćemo uskoro opet zasvirati. I da, Zabra Zabrazil je fina jedna pjesma, za one koji imaju sluha i duha.

Ovaj post ponajprije je upućen blogerima koji i sami pišu. Kliknite, pročitajte i naučite!