šiŠanje&bRijANJE

U srijedu, 30.11. u 19h, KIC, održat će se čitanje poezije na kojem će uz moju ogromantnu malenkost nastupiti i mladi splitski pisac Stevo Đurašković. Stevo je inače kulturan i obrazovan mladić, ja mu često dijelim savjete kako da piše, on se složi sa svim, a ništa ne prihvati. Da me sluša, bio bi puno bolji, ali ima vremena.
O svemu skupa trebao je govoriti Slađan Lipovec, fin čovjek i pjesnik, ali on ne može, pa će ga zamijeniti Branislav Oblučar, također ugodna i načitana jedna individua. Ceremoniju će voditi Silvestar Vrljić, koji je do prije koju godinu vodio pjesničke večeri srijedom u Art Netu.

Ako u planu nemate ništa pametnije, dođite.
Glasno podrigivanje i puštanje vjetrova nisu poželjni, osim za one koji nastupaju.
Smijati se smijete, ali samo kad ja namignem.
Spontani pljesak je obavezan.

Službena najava događaja nalazi se ovdje.

Za zagrijavanje, evo jedne nove stare pjesme.
Budući da sam u posljednje vieme uglavnom ispucavao teške i turobne egzistencijalističko-metaljubavno-kanibalske pjesme, sad je vrijeme za jednu smiješnu.
Primijetit ćete da je posvećena Glištunu Gmižiću. To i piše ispod naslova, ali ne desno, kako bi trebalo, nego na lijevoj strani, budući da mi tekst editor bloga ne dozvoljava da je udesnim.

Do viđenja onima koji će doći, onima koji neće poslat ću mail s virusom.


Eh da, oni koje zanima priča o Doktoru Dulitlu novi izvadak mogu pronaći ovdje.



SA SOBOM

(G. Gmižiću)

ne znam što ću sa sobom
nahranio sam ga i sad spava
hrče i zaspati mi ne da

što ću sa sobom
punom balege
izbacio sam soba iz sobe
i sad je na balkonu
a na balkon je pao
kad je vukao saonice
djeda mraza
dok je ovaj prolazio iznad moje kuće
nevjerojatno, zar ne

nije sretan
cijele dane gleda TV
proždire mi tepihe i posteljinu
pojeo mi je sve knjige
ali neka
ne izlazimo iz kuće
sob nikad, ja samo u najvećoj nuždi

ne znam što ću sa sobom
susjedi se bune
policiju će mi na vrat
na vrata
pa ti objašnjavaj
zaudara i hrče
riče

ne znam što ću sa sobom
susjedi misle da sam to ja
i ne vjeruju u djeda mraza
a on jede
jede kao životinja
i upropaštava me

a i taj djed mraz nikako da se
pojavi i pokupi ga
možda je istina to što se govori
možda ga nema, djeda mraza
možda je otišao, umro
tužno

sob tuguje
sob riče
fali mu djed mraz
fali mu sobica
u depresiji je, i ja s njim
iako mi se čini da sam se na njega
navikao i da bi mi nedostajao kad
bi mi ga na primjer oduzeli i odveli u
zoološki vrt

ne znam što ću sa sobom