šiŠanje&bRijANJE

u dane kad puhne južina i tvoje se crte lica preokrenu tako da mi se učini da te ne poznajem, kada mi se učiniš poganom, a znam da mi se to nije učinilo i da to talog iskoristi atmosferske prilike, mjesečevu gravitaciju i ispliva, i praviš se glupom, a postaješ zla, ne shvaćajući tobože što zapravo činiš, poželim ja, pravi pošteni meteoropat od rođenja, poželim tada leći, zadržati glavu koja buja, širi se i prelijeva, prijeteći eksplozijom koja će po nama i svemu oko nas razbacati sve ono što oduvijek šutim, zatreba onda jedna jako debela žena ogromne stražnjice, zatreba ona da mi sjedne na glavu i dobro je pritisne dok sve ne prođe