šiŠanje&bRijANJE

Roman "Tajni život doktora Dulitla" približio se stanju dovršenosti. Ovdje ću donositi njegove dijelove, a bit ćete obaviješteni i kad bude dostupan u tiskanom izdanju. Zainteresirani cijeli rukopis mogu dobiti e-mailom, cijenit ću konstruktivnu kritiku. Slijedi dijalog između Hugha Loftinga, autora knjiga o doktoru Dolittleu i dr. Johna Dolittlea, koji se zbio ujesen 1917. godine, u sjevernoj Francuskoj, nedugo nakon što su se njih dvojica upoznali u krčmi dok su se opuštali u pauzi ratovanja. Prvu repliku izgovara Hugh Lofting.


- Kako ste smirili onog konja?
- Konji su pametne životinje. Bio je uspaničen, što je, složit ćete se, vrlo razumljivo, a ja sam mu objasnio da se više nema čega bojati.
- Kako Vas je razumio? Zar Vi razgovarate sa životinjama?
- Upravo tako, dragi prijatelju.
- I što Vam je rekao taj konj?
- To je jedan stari konj iz vrlo fine obitelji. Ovdje nisu najbolje postupali s njime, nažalost. Ispričao sam mu se u ime cijele ljudske vrste. Znate, to što mi se čini da ja, sve u svemu, nisam najodgovorniji za sve ovo, ipak ne uklanja moj duboki osjećaj srama.
- I konj je prihvatio ispriku?
- Svakako. Rekao sam Vam, Lofting, to je jedna izuzetna životinja. Siromah ima problema s vidom. To mu je jutros spasilo život. Nije vidio korito i u onom metežu zapeo je za njega. Da je ostao na nogama, vjerojatno bi izgubio glavu. Trebalo bi mu nabaviti nekakve naočale, to bi mu znatno pomoglo. Previše je star za rat, ljude u njegovim godinama nitko ne šalje na bojište.
Lofting je, naravno, odmah shvatio da se Dolittle šali i šalu je prihvatio.
- Govorite li sa svim životinjama?
- Nipošto. Takvo nešto gotovo je nemoguće. Ali s većinom s kojom sam imao prilike stupiti u kontakt uspio sam se vrlo lijepo sporazumjeti.
- Ima li razlike među njima? Imate li o čemu pričati? Pa ljudi i životinje imaju potpuno različita iskustva. Kad bi, na primjer, lav umio govoriti, ne bismo ga mogli razumjeti.
- Znam točno što ste time mislili. Vaša tvrdnja lijepo je izrečena, ali, bojim se, potpuno je netočna. S lavovima čovjek može sasvim pristojno razgovarati.
- Govorite i s lavovima, znači.
- Njihov jezik mnogo je složeniji i zanimljivi nego što to mislite, gospodine Lofting.
- A egzotične životinje? Jeste li upoznali mnogo zanimljivih životinja?
- Sve su životinje zanimljive.
- Znači, možete ih razumjeti i one mogu razumjeti Vas.
- Svakako. Vidite, ljenjivci su, primjerice, vrlo spore životinje, moj dragi Hugh. Njima moram govoriti malo polaganije. Ali ta sporost daje im vremena da dobro promisle prije nego što nešto kažu, te mi stoga razgovor s njima pričinja neobičan užitak. Jeste li za šetnju, gospodine inženjeru? Morali biste probati moj burmut, sjajan je. Siguran sam da nikada niste probali takvo nešto.