zaposlena mama

Evo sa zakašnjenjem cijelom narodu dobre volje želim blagoslovljen i sretan Božić.
Nek svima srca ispuni mir i zadovoljstvo.

Provela sam stvarno pakleni prošli tjedan.
Spavanje otprilike 2 sata na noć.
Dječica su se razbolila.
Prvo sam ih u utorak oboje odvela kod doktora koji je malenoj dijagnosticirao gnjojnu anginu i prepisao antibiotik , a malenom rekao da mu nije ništa . Čim smo se vratili kući i njemu je temperatura skočila preko 39. Naravno u srijedu smo ponovo otišli kod doktora . Sada je i njemu gnjojna angina i dobio je ceporex , ali samo mu je grlo pogleda , uopće ga nije posluša iako sam mu rekla da noć prije nisam mogla zaspat od načina na koji je maleni disao .
I tako je mali pija lijek , temperatura se i dalje nije spuštala , a njemu je bilo sve lošije .
U petak sam ga ponovo odvela doktoru . E sad ima spastični bronhitis . Da ga je u sridu posluša vjerojatno bi već čuja pa bi sve bilo na vrime rješeno nekakvim jačim antibiotikom od ceporexa . Ovako su usljedile inekcije i inhalacije cili vikend i tek mu je danas malo bolje.
Nije mi jasno šta je s tim doktorima . Pa zar nije osnovna stvar kad je dite bolesno poslušat ga, moga je tako imat i upalu pluća , a on je slušalice upotrijebija tek na trećem pregledu u 4 dana.
Ozbiljno razmišljam da ga prebacim kod nekog drugog doktora koji će biti odgovorniji i ozbiljniji .
Imate li i vi ovakvih situacija sa lječnicima?
Meni ovo nije prvi put da se događaju ovakve stvari .
Jednom kad je maleni imao tri miseca dovodila sam ga 3 dana zaredom i tvrdila da ga boli uho , a on bi me poslao kući sa tobože zdravim ditetom da bi tek treći dan stvarno ustanovija upalu uha.
Kakva mi se tek stvar sa malenom događala. Ona ima savijen palac na lijevoj ruci . Poslani smo kod dječjeg kirurga koji je operirao . Nakon operacije stavljen joj je gips 2 tjedna i nakon toga 2 mjeseca fizikalne terapije i prst je sada mnogo gori nego prije. Njen pedijatar , oni isti ko i od malog , je reka da je dijagnoza dosta čudna , nekakav triger finger , te da on za to nikad nije čuja . I ja ti onda nakon svega toga pošaljen na pliva.zdravlje pitanje vezano za tu dijagnozu i oni me upute na ortopeda za šaku . Kad sam došla tamo i doktorici ispričala sve o operaciji i gipsu i fizikalnoj terapiji ona je skupila kolege da vide šta su maloj napravili . Kaže da operacija koju treba napravit traje 10 minuta i da se nakon nje postiže trenutno izlječenje nakon kojeg nema nikakvih terapija , a kamoli gipsa i takvih stvari samo da to nije bio posal kirurga nego ortopeda i da uopće ne zna šta joj je on operira kad ništa nije napravija.
To nam je naše zdravstvo .
Ovo su sve sitni problemi . Šta bi bilo da su u pitanju neki stvarno veliki i ozbiljni .
Bili se i dalje poigravali sa zdravljem djece ?
I da li možemo imati povjerenja u naše liječnike?

Upravo sam sastavila spisak ljudi kojima moram kupit poklone za Božić.
Obožavam kupovat te poklončiće , ali moram priznat da mi s godinama pomalo ponestaje inspiracije.Ne bi tila nekome kupit nešto šta će kupit prašinu bezveze , a opet mrzim ono kad netko kupuje kupka , šampon , aftershave i to je to. Taj je samo ušao u dućan i potrpao u košaru prvo sreda. Sigurno nije uživao u tome da nekoga daruje .
Ja volim razmisliti dobro , pokušat se sjetit nekakve sitnice koja će onoga kome poklanjam uistinu razveseliti. Čisto da vidim iskreni osmjeh na licu kad otvori paketić. To me uistinu raduje .
Ipak najviše od svega volim poklanjati mužu i djeci. Dobro mali je malen i još to dobro ne razumi , ali se ipak obraduje kad vidi nešto novo .
S malenom je druga priča . Ona je stvarno skromna i jedanko je veseli i jedan bombončić kao naprimjer i Barbie kuća . Baš radi toga je obožavam iznenadit s nećim za što znam da bi stvarno volila imat.
A dragi muž je skroz druga priča . Njemu uporno svake godine ostavljam poklon ispod bora , a on se mene ne sjeti . Kaže da je to njemu glupo , da šta će on meni nešto kupovat , da kupim sama jer je to sve i tako iz iste kase . Ja mislim da nije upravu . Pogotovo kad kaže ne kupuj ni ti meni ništa . Onda ja njemu kažem :
"Ja tebi poklanjam i poklanjat ću , a ti se svaki put kad ja ka pizda stojim kraj tebe bez ikakvog poklona siti kakav sam ja čovik prema tebi , a kakva ti guba u tom momentu prema meni "
Jesam li u pravu?

"ŠeikUpravo sam prolistala Slobodnu Dalmaciju i ugledala poznato lice . Godišnjica pogiblje je mog prijatelja Joška Tomičića ..
Poginuo je u prometnoj nesreći prije 4 godine . I nakon toliko godina tuga se uvuče u srce kad se sjetiš da više nema nekoga tko ti je bio drag . Sjetiš se svega o čemu ste razgovarali , svih mjesta gdje ste zajedno izlazili . Nadam se da je gore kod dragog Boga sretniji i mirniji nego što je bio ovdje .
Prijatelju pozdravili smo se prije nego što si otišao na taj put , pozdravila sam te posljednji put na tvom pogrebu , nisam željela plakati jer ti to ne bi volio , ali suze su same išle , evo i sada te pozdravljam i uvijek ću se sjećati tvoje dobrote .
iz Zagvozda" mrtav u sudaru s teretnjakom
UDBINA - U devet sati ujutro na ličkoj magistrali podno Udbine zbog pretjecanja šlepera i nespretnog manevra vraćanja u kolnički trak osobnog automobila dogodila se teška prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao glazbenik iz Zagvozda Joško Tomičić (32), a vozač automobila Z. Dedić (39), u kojem je kao suvozač stradao Tomičić, zadobio je lakše tjelesne ozljede. (...)
Joško Tomičić (32) rođeni je Zagvožđanin iz Imotske krajine. Nakon dolaska iz Danske 90-ih godina, svoj estradni uspon ovaj pjevač bilježi pjesmom "Udaje se Splićanka za Vlaja". Nižu se potom novi hitovi, a Tomičić, kojega su svi zbog zajedničkog života s tri žene u Danskoj zvali šeik iz Zagvozda, bilježi blistav uzmah na glazbenoj sceni CD-om "Vrata raja" i pjesmom "Zlatna ribica" uz mnoge druge te posljednjom kasetom izdanom u privatnoj produkciji "Oj, Ivica i Stipan". Smrt ga je zadesila na jednom od putovanja, prije nastupa. Vijest o pogibiji Joška Tomiaća odjeknula je bolno Imotskom krajinom i njegovim rodnim Zagvozdom.
("Jutarnji list", 9. prosinca 2000.)

Upravo sam stigla na posal. Čeka me ludnica danas, ali evo prvo da nešto napravim i za svoju dušu. Jutros je sat zvonija i zvonija i zvonija, a meni se nikako nije izlazilo iz kreveta.
Normalno kad me uvečer ni puškom nitko ne može odvuć u krevet. Jučer sam bila u knjižnici i dovukla kući knjiga i odmah je uslijedio maraton čitanja nakon šta su djeca zaspala.
Čitam knjigu Robina Cooka mislim da se zove napadaji. Obožavam njegove knjige i kad počnem čitat onda ne znam ostavit , a ujutro se treba dignit u 6 i nešto , dignit malenoga , obuć za u jaslice , dat mu nešto pojest , odvest ga do jaslica i tek onda na posal. Hvala Bogu pa imam prekrasnog šefa koji ne gleda u koliko sati dolazim i u koliko odlazim već kaže da je jedino bitno da je posal napravljen . Ali mene svejedno peče savjest ako dolazim kasnije nego šta ja mislim da bi trebala ili ako idem ranije . Valjda su to stare navike kad mi se u staroj firmi svaki minut gleda . Toliko za sada , idem se uvatit u koštac sa brdom papira oko sebe.

Nakon dužeg praćenja raznih blogova kod nas odlučih se i ja upustiti u takvu avanturu.
Ja sam jedna zaposlena mama sa dvoje djece.Cura ima skoro 7 godina i ide u prvi razred.
Dječak ima 20 mjeseci.Također imam jednog jako zaposlenog muža.
Živim u neposrednoj blizini Splita u kući u kojoj na katu ispod mene stanuje moja mama , baka i mlađa sestra.
Radim kao knjigovođa u jednoj firmi.
Toliko za početak.To su bile osnovne informacije o meni.