Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

mejltu:

hani

utorak, 29.11.2005.

No pido que todos los viernes sean de fiesta…

Dugo nisam ništa pisala. Zbog umora, zbog nedostatka vremena, zbog manjka inspiracije, zbog lošeg vremena.

Ne može se svaki petak feštati, ne može. Neke vikende jednostavno treba prespavati. Ne znam da li je stvar u meni ili u drugima, ali jednostavno mi nije gusht vise tulumariti po klubovima. Uđem tako prošle subote u jedan poznati zagrebački klub smješten na jarunskoj rivijeri, a ono unutra curice do max 18,5 godina. Dečki prilično stariji od njih. Jedna trudnica koja je toliko plesala da sam mislila da će se poroditi. Njezino razulareno društvo smješteno odmah do D.J.-a, sa puno previše alkohola u krvi. Ona s tim ogromnim trbuhom mlatara okolo ljude, puši cigaretu za cigeretom, pije puno previše. Prvo sam mislila, ajde neka joj je, cura se valjda uskoro udaje pa joj je to možda neka zadnja noć kad sama vani divlja. Ali stvarno je bilo ružno vidjeti kako se ponašala. Curice, one maloljetne (a kao ulaz zabranjen ispod 21 godine), sve u traper suknjicama, sve jedna kraća od druge, lascivno plešu po stolovima, uvaljuju se svima po redu. Dečki čak i prilično suzdržani i pristojni za takav klub. Osim pred ženskim wc-om. Tamo su padali komentari, pozivi na piće, kave, a moglo se čuti i prilično originalnih upada. Ne, dečki, nije originalno kad kažete: sigurno te bole noge od trčanja po mojim mislima cijelu večer.
Da, bila sam na cajkama. i još sam u šoku. Kao idemo tamo, tamo je super muzika. Mogla sam si misliti kak će biti nešto normalno, strano. Aha. Kad ono cajke da ne mogu biti gore. I onda poslije pitaju, pa kaj ti je bilo večeras, nisi se baš zabavljala. Pa normalno da nisam kad nisam ni jednu od tih stvari šta su puštali ikad čula. Uspjela sam natjerati ekipu na prerani odlazak iz tog kao kluba, i zaputili smo se prema aquariusu, na nečiju pametnu ideju. Halo?!!! Prema Aquariusu??!!! Nekad ultra urbanom, popularnom i vrlo posjećenom. Sada?? Pa tamo nema žive duše. Čuju se samo basovi, opet neka partijana drma unutra. Na parkingu pet autiju, od toga dva su od osoblja. Da li postoji koji normalni klub u zg? Neki u koje izlaze ljudi iznad 21 godine? I u kojem je strana glazba, a da nije retro, rock, partijana, nego jednostavno jebena komercijala? Puno tražim? Vjerojatno.

Tako sam ovaj vikend prespavala. Cijeli skoro. Osim malo shoppingiranja u subotu. U četvrtak putujem. Ovaj put privatno. Konačno napuštam Zagreb. I to na četiri dana. Idem na kupanje. I masaže. I saune. Mmmm, jedva čekam.

petak, 18.11.2005.

Od potrebe do zadovoljstva

Frend je dobio otkaz. S obzirom da je bio debelo u crvenom, ali još uvijek dopuštenom minusu, javio se banci i sve lijepo objasnio. Gospođa koja je tamo radila, naravno na onom dijelu gdje su kreditni referenti, rekla je vrlo ljubazno kako je dobro da se sam javio jer to pokazuje kako je savjestan.
Njegov dug je bio otprilike 15 000 kuna. I tako, oni se dogovore da neka on uzme neku vrstu kredita kod njih „po posebno povoljnim uvjetima“, pa da ne mora vratiti svu lovu odjednom, nego će im vraćati na rate. On pomisli: oh kako su susretljivi! I zahvalan do groba uzme kredit.
Uplati on tako prvu ratu na vrijeme, pa drugu, pa treću, kad ono dolazi mu na kućnu adresu obavijest kako će mu zbog dugovanja doći u zapljenu – telka, dvd, fridge…i sve ostalo. U tom trenutku on pomisli: a možda uzmu i ženu! ... i onda skuži da oni njemu hoće zaplijeniti njegove divne stvari iz njegovog malog toplog doma. I reče: pas mater, ptičica, papiga, zeko i tri ribice…i sjedne u svoj auto, odjuri do jebene banke. Počne on onako lijepo pristojno objašnjavati da su se dogovorili da će dići kao kredit i tako otplatiti dug, i da mu je ta ista glupača, oprostite žemskica, rekla da je sve ok.
Glupača, oops, žemskica: Ali gospodine, nemojte tako, sigurna sam da ste se zabunili.
Frend: Pa pogledajte moj fajl!
Žemskica: Hmm, da vi ste uzeli kredit kod nas da otplatite dug, da…hmm…ali znate, i mi smo krivi, ali i vi ste krivi, znate, jer ipak se to ne može tako izvesti, znate.
Pomalo ljut frajer: Ali zašto bi ja bio kriv?
Vrlo ljubazna glupača: Pa znate, bla bla bla, znate, bla bla bla, malo riječi koje prosječan nebankovni činovnik ne razumije, a ubačene su zato da zvuči uvjerljivije, bla bla bla…uglavnom Morat ćete dug vratiti odjednom. Ništa vam drugo ne preostaje.
Ključno pitanje pomalo ljutog: A šta je s otplaćivanjem na rate?
E ovo_joj_nije_trebalo glupača: Pa, to ćete morati do kraja tako zbog neznamkojeg razloga jer vas ugovor obvezuje na to.
I frajer je krenuo prema njoj. Ona je samo čula spominjanje nekih životinjica (jebenti mater, da ti jeben papige, i ribe i ribice…). Njegova ruka je krenula prema lijepo zavezanom šalu s logom ZABA. (zašto netko uopće ima šal sa žabama???) Ona se izmaknula na svojoj stolici s kotačićima, i vrisnula patetično glupim i jako uplašenim glasom: zovite osiguranje! Molim vas!
Jako ljut frajer: Ma ne jebe me nikakvo osiguranje! Sad ćeš vidjet, kravo jedna.
Žemskica je pala na pod. Osiguranje je odvelo tipa van da se ohladi.

Fju dejs lejtr…
Žemskica je ponudila frajeru da ostane u njihovoj banci, a da će ona probat srediti da mu skinu zabrane za minus i ostalo na godinu dana (a ne dvije), „a ako budete dobri, možda uspijemo srediti i na pola godine“. (Jebate, pa kaj smo u vrtiću? Ako budete dobri, djeco, dobit ćete desert!)

Još nekoliko dana poslije…
Frajer je pokušao i kod drugih banaka, ali nitko mu nije htio dati minus čim su vidjeli njegovo stanje. I eto ti šta je banka.
Zagrebačka banka.

utorak, 15.11.2005.

osmijeh koji život znači

Bliži nam se Božić. Tada se svi sjete kako treba pomoći i siromašnima. Da li postoji siromašniji čovjek od onog koji nema dovoljno za hranu i vodu?
Osim što će missice učiniti sve šta mogu za globalni mir i zaustavljanje ratova, pokušat će i na sve moguće načine pomoći siromašnima. Tu uvijek posebno naglase „in Africa“. Lijepo od njih.
Osim riječima, kao što to rade missice, mi im možemo pomoći jednim klikom. www.thehungersite.com je stranica kojom, kada je posjetite, osiguravate jednu porciju hrane jednoj gladnoj osobi na svijetu.
Kako to funkcionira? Ne, ne morate ništa uplaćivati na nepoznate račune. Nećete potrošiti ni lipe. Jer sponzori koji se reklamiraju na stranici obvezali su se da će uplatiti novac u vrijednosti jednog obroka humanitarnim organizacijama koje hranu proslijeđuju u glađu najviše pogođena svjetska žarišta. To vrijedi samo za jedan posjet dnevno – unique visitors. U pet godina koliko stranica postoji donirano je gotovo 400 milijuna obroka.
Prije deset godina od gladi ili bolesti povezanih s neishranjenošću umiralo je 35 tisuća ljudi dnevno, a prije 20 više od 40 tisuća ljudi. Danas je ta brojka nešto manja, ali i dalje zabrinjavajuća – 24 tisuće ljudi u samo jednom danu. Najžalosnije je da čak 75 posto od tih 24 000 čine djeca mlađa od pet godina.
Zato pružimo im priliku, i sjetimo ih se svaki dan. Tako možemo pružiti jednom ljudskom biću kvalitetniji i zdraviji život i prehraniti ga samo jednim klikom dnevno. Nagrada? S druge strane svijeta dobili smo osmijeh koji život znači.

četvrtak, 03.11.2005.

I have a dream today.

Sredinom prošlog stoljeća (zvuči tako davno, a bilo je to samo prije 50-ak godina) u kvart gdje živi viša srednja klasa bijelaca doselila se jedna crnačka obitelj. Otprilike jednako ekonomski situirani kao i ostali oko njih, ipak nisu bili poželjni na nedjeljnim roštiljima kod prvog susjeda. A susjedi do su bili najbogatija obitelj u kvartu, otac obitelji bio je vlasnik banke u tom mjestu.
Bogata bijela obitelj Spencer zadržala je pravo na crnačku poslugu. Tako su tog ljeta kupili, unajmili ili što već, mladu, naučenu kućanskim poslovima, i vrlo poslušnu 15-godišnju crnkinju. Zgodna, podatna, s velikim napućenim sexy usnama i bez ikakve mogućnosti da ode od te obitelji, ona je čuvala kćer jedinicu od 9 godina i pomagala u kući. U opisu poslova nije pisalo da to uključuje i razdjevičenje od strane vlasnika banke i redoviti seks jednom tjedno. Ali ona tako i tako nije nikad ni imala priliku vidjeti opis poslova. Jer ona je bila spašena. Oni su njezini dobročinitelji. Ona je zahvaljujući njima živa, zdrava, sita i očito sexualno zadovoljena.
Jednom je slučajno sin iz one crnačke obitelji s početka vidio kako debeli vlasnik banke izlazi iz spavaće sobe, a za njim uplakana izlazi i mlada babysitterica. Nagovorio ju je da odu na policiju prijaviti ga. Nakon dugog nagovaranja, otišli su i prijavili ga. „Ajde pokaži mi kako ti je to napravio!“ kaže officer. „What do you mean, sir?“ „Pa evo tu ti je čaša i evo ti štap, pokaži mi kako ti ga je nabio!“ Ona je probala naciljati štap u čašu, a officer je izmicao čašu smijući se sve jače što je ona više plakala. „Eto vidiš, on ti ga ne može zabiti, ako mu ti ne daš!“ i gromoglasan smijeh. Posramljena otrčala je van, a crni susjed je htio obraniti njenu čast. I završio nekoliko sati kasnije mrtav. Isprebijan, izmučen, verbalno i fizički uništen, i na kraju obješen.
To je ukratko sadržaj jedne serije „Zaboravljeni slučaj“ koju sam gledala neki dan na RTL-u. Osim što su ameri iskorištavali crnce kao najjeftiniju radnu snagu i smatrali ih ustvari životinjama, trebalo im je nekoliko stoljeća da shvate što rade i zašto griješe. Toliko je primjera gdje su se crnci pokušavali izboriti za svoje dostojanstvo, za ravnopravnost, za pravo na obrazovanje, za pravo na neke elementarne stvari. Rasizam, rasna diskriminacija prema crnačkom stanovništvu tvrdim i dalje je prisutna u svim dijelovima svijeta. Naravno, najviše u ruralnom području gdje valjda i dalje žive u 19. stoljeću.
Ne radi se danas samo o rasnoj diskriminaciji. Sada kada bi se svi trebali izdići iznad omalovažavanja i diskriminacije na bilo kojoj razini, sada u 21. stoljeću, vodi se rat protiv muslimana, protiv katolika, protiv protestanata, protiv crnaca, protiv bijelaca. Umjesto da ljude oko sebe doživljavamo kao osobe jednake i istopravne sebi, mi ih karakteriziramo kao cigane, musliće, amere, kineze…
Imam frenda koji je po nacionalnosti Rom. Iliti cigan. Da, i? Dečko je super, vrijedan, marljiv, spreman na učenje…Došao je iz obitelji u kojoj se nije završavala ni osnovna škola, sa još 7 braće i sestara. Ni on sam nije završio osnovnu školu. Do nedavno. Oženio se hrvaticom, imaju prekrasnog dečkića. Ona ga je „natjerala“ da završi osnovnu. Sad završava srednju. Zašto nije završio ni osnovnu? Jer je morao ići raditi. Jer njegovi nisu imali novaca. I jer ga nisu ni podržavali u obrazovanju, trebala im je radna snaga. Družila sam se s njim i kad još nije imao osnovnu. I bio je isti kao i danas. Možda je malo više griješio u pravopisu. J Nema kod mene predrasuda. Ne na toj osnovi.
Zašto bi crni čovjek vrijedio manje od bijelog? Zato što mu u povijesti nisu dali da se obrazuje, da izađe iz blata, da dođe u brijačnicu, da kupi skupo odijelo. Zato što je donosio koktele dok su bijelci imali party u vrtu. Zato što je okopavao zemlju dok su bijelci ubirali plodove te iste zemlje.

A zaštu u Kaliforniji postoje dvije djevojčice koje slave nacizam i imaju neznani broj white power obožavatelja? Grupa se zove Plavokose Pruskinje, a u svojim pjesmama trinaestogodišnje blizanke veličaju nacizam, međuostalim i Rudolfa Hessea. Ja to ne mogu razumijeti. Da u 21 stoljeću tako nešto uopće postoji!!! One su zaluđene nacizmom jer su odrasle u takvoj obitelji. Ali šta je sa onom gomilom obožavatelja koji ponosno ističu svoje germansko porijeklo i pjevaju hit pjesmu pod nazivom Žrtva posvećeno nacističkom zločincu Hesseu????