< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


free web page counters

mejltu:

hani

petak, 18.11.2005.

Od potrebe do zadovoljstva

Frend je dobio otkaz. S obzirom da je bio debelo u crvenom, ali još uvijek dopuštenom minusu, javio se banci i sve lijepo objasnio. Gospođa koja je tamo radila, naravno na onom dijelu gdje su kreditni referenti, rekla je vrlo ljubazno kako je dobro da se sam javio jer to pokazuje kako je savjestan.
Njegov dug je bio otprilike 15 000 kuna. I tako, oni se dogovore da neka on uzme neku vrstu kredita kod njih „po posebno povoljnim uvjetima“, pa da ne mora vratiti svu lovu odjednom, nego će im vraćati na rate. On pomisli: oh kako su susretljivi! I zahvalan do groba uzme kredit.
Uplati on tako prvu ratu na vrijeme, pa drugu, pa treću, kad ono dolazi mu na kućnu adresu obavijest kako će mu zbog dugovanja doći u zapljenu – telka, dvd, fridge…i sve ostalo. U tom trenutku on pomisli: a možda uzmu i ženu! ... i onda skuži da oni njemu hoće zaplijeniti njegove divne stvari iz njegovog malog toplog doma. I reče: pas mater, ptičica, papiga, zeko i tri ribice…i sjedne u svoj auto, odjuri do jebene banke. Počne on onako lijepo pristojno objašnjavati da su se dogovorili da će dići kao kredit i tako otplatiti dug, i da mu je ta ista glupača, oprostite žemskica, rekla da je sve ok.
Glupača, oops, žemskica: Ali gospodine, nemojte tako, sigurna sam da ste se zabunili.
Frend: Pa pogledajte moj fajl!
Žemskica: Hmm, da vi ste uzeli kredit kod nas da otplatite dug, da…hmm…ali znate, i mi smo krivi, ali i vi ste krivi, znate, jer ipak se to ne može tako izvesti, znate.
Pomalo ljut frajer: Ali zašto bi ja bio kriv?
Vrlo ljubazna glupača: Pa znate, bla bla bla, znate, bla bla bla, malo riječi koje prosječan nebankovni činovnik ne razumije, a ubačene su zato da zvuči uvjerljivije, bla bla bla…uglavnom Morat ćete dug vratiti odjednom. Ništa vam drugo ne preostaje.
Ključno pitanje pomalo ljutog: A šta je s otplaćivanjem na rate?
E ovo_joj_nije_trebalo glupača: Pa, to ćete morati do kraja tako zbog neznamkojeg razloga jer vas ugovor obvezuje na to.
I frajer je krenuo prema njoj. Ona je samo čula spominjanje nekih životinjica (jebenti mater, da ti jeben papige, i ribe i ribice…). Njegova ruka je krenula prema lijepo zavezanom šalu s logom ZABA. (zašto netko uopće ima šal sa žabama???) Ona se izmaknula na svojoj stolici s kotačićima, i vrisnula patetično glupim i jako uplašenim glasom: zovite osiguranje! Molim vas!
Jako ljut frajer: Ma ne jebe me nikakvo osiguranje! Sad ćeš vidjet, kravo jedna.
Žemskica je pala na pod. Osiguranje je odvelo tipa van da se ohladi.

Fju dejs lejtr…
Žemskica je ponudila frajeru da ostane u njihovoj banci, a da će ona probat srediti da mu skinu zabrane za minus i ostalo na godinu dana (a ne dvije), „a ako budete dobri, možda uspijemo srediti i na pola godine“. (Jebate, pa kaj smo u vrtiću? Ako budete dobri, djeco, dobit ćete desert!)

Još nekoliko dana poslije…
Frajer je pokušao i kod drugih banaka, ali nitko mu nije htio dati minus čim su vidjeli njegovo stanje. I eto ti šta je banka.
Zagrebačka banka.



| komentari (20) | print | # |

<< Arhiva >>