Samo - prihvati!

Probudili ste se. Lagano ustali, još uvijek mrmljajući kako bi dali sve samo za još pet minuta. Uronili ste glavom u vodu. Hladnoća i bistrina vode razbudila vas je. Podignete pogled i vidite sebe u zrcalo.

No, koga zapravo vidite u zrcalu? Osobu s kojom ste zadovoljni, ili osobu na kojoj vidite mane i nepravilnosti?
Vjerojatno ste već pogledali video u kojem Gil Zamora, inače poznati FBI-ov crtač lica u suradnji sa Dove kompanijom na veoma jednostavan način prikazuje koliko ljudi doista (osobito žene!) imaju iskrivljenu percepciju sebe samih.

 photo d95a19ea-e4b7-4410-8288-89f80050907f.jpg

Razlog tome? Ima ih doista puno od odgoja do predrasuda koje rastu u našem društvu. Doista je ne bitno zbog čega. Jedina stvar na koju trebamo obratiti pozornost je samopouzdanje.

Što je samopouzdanje? Samopouzdanje je tjelesni oklop koji stalno podnosi udarce i koje se stalno treba obnavljati. Nastat će ožiljci, ali od malena nas uče kako su ožiljci privlačni. Iskustva se broje na kraju, zar ne?
Ne postoji način da izgradite samopouzdanje, ne možete samo pročitati deset koraka u nekoj selfhep knjizi i ići po njima, mijenjajući način svog života i okolinu. Poštivajući takva pravila samo postajete dio okvira kojeg ta pravila ocrtavaju. Ne postoji pravilo ni način, ni uputstva za izgraditi samopouzdanje. To jednostavno ne ide tako. Odustanite od toga odmah, jer ne postoji ni jedan pravi način ukoliko ga ne stvorite sami.

Jednom prilikom sam pročitala kako samopouzdanje raste sa prihvaćenjem. To se može olako shvatiti, no prihvatiti nešto, pogotovo naše mane i nedostatke je najteži dio.

Prihvatiti, bez obzira na sve ostalo i na ono što bi se moglo dogoditi i što se dogodilo, da ćete uspjeti. Prihvatiti da ste rođeni da postignete nešto i prihvatiti da će vam život biti ispunjen.

Iako to zvuči malo narcisoidno, ali malo unutarnje arogancije nikome ne škodi. Pogotovo, ako uzmete u obzir da je jako teško prihvatiti da prihvaćanje vaše neizbježne sudbine nije arogantno – već to zapravo znači vjerovati u sebe.
Ako ste ikada sastavljali popise bilo to partner u pitanju, bilo posao u pitanju na kojem ste s jedne strane nabrajali svoje vrijednosti – a s druge svoje „nekvalitete“ uvijek ćete izvući zaključak da vrijedite za sve što želite napraviti. Ako već ne, uvijek ste pronašli način da izgradite te kvalitete i pronađete potrebne vrijednosti. Nikad sami sebi niste dopustili da budete neuspješni, iako ste osjetili neuspjeh. Tko nikada nije osjetio neuspjeh? Prvo mjesto je uvijek bila motivacija, ali imajte u vidu da s vrha možete uvijek vidjeti samo dno, a to i nije lijep pogled.

Prihvatite da možete puno toga i da ste vrijedni da to i ostvarite. Prihvatiti svoje sposobnosti. No, uvijek treba ostati i ponizan, da ne bi odletjeli daleko u oblake.
Svi se borimo s tim pitanjem „tko sam ja na ovom svijetu“ ili „koja je moja svrha“ – tu ste, zar to nije dovoljan odgovor na to pitanje. „Tko „ je ono složenije. Neki ni na kraju to ne otkriju – jer su cijeli život bili pjesnici, romanopisici, tajnici, knjigovođe, menadžeri – kako im je koje zanimanje uletjelo pod ruku, ali zanimanje i profesija ne određuje tebe, niti odgovara na pitanje „Tko si“.

Jedan je čovjek rekao „Bio sam perač prozora, bio sam poštar, bio sam pomoćni kuhar na brodu, neko vrijeme sam čak dostavljao novine i odlagao smeće. Nikad nisam ima ugledne poslove, nitko mi nikad nije otvarao vrata od automobila kako bi ušao u nj. No, volio sam svoje poslove i uživao u njemu. I na koncu svega, ja nisam obični perač prozora, nisam ni poštar, ni kuhar – ja sam samo sretan čovjek

Njegov odgovor bi trebao biti ujedno i naš odgovor. Odgovor sviju nas.

Ujutro kada se ustanemo i pogledamo u to zrcalo trebali bi samo biti sretni i zadovoljni što smo tu i to što jesmo. Prihvatiti i zagrliti ono što se dogodilo –što će se dogoditi i jednostavno ne zaboraviti da je svaki dan tu, i da u svakom danu pronađemo ono što će naš život ispuniti. I ima istine u tome kako je prihvaćanje najbolji način za doći do samopouzdanja.

 photo fb1e541f-5723-42b1-a893-a46f1b634c16.jpg

Zar niste sami sebi lijepi onako posebni, unikatni na svoj način? Onaj video je dokaz – da ukoliko niste sebi, definitivno jeste drugima. Samo je vrijeme da pogledate i sebe tim očima.

Wo :)

korištene reference: zenhabits.net/

Oznake: sampouzdanje, self esteem, prihvaćanje, zen

02.10.2013. u 23:15 | 25 Komentara | Print | # | ^ | Like |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2014  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Veljača 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (1)

XOXO (Wo)

 photo f24c275c-159d-4fe0-979a-8c05d1dff84d.jpg

The thing women have yet to learn is nobody gives you power. You just take it. ”
― Roseanne Barr

Dragi čitatelju;

spisateljica ovog bloga ne broji puno koraka,
na određenom križanju ih je i prestala brojati jer je shvatila
da koraci ne određuju težinu puta.
Pišem o muškarcima, pišem o ženama, pišem o simbiozi,
svađi, ljubavi, seksu, romantici. Tema je puno; tema je bezbroj.
Ideju nalazim u ljudima oko sebe, u njihovim lijepim trenutcima
u njihovim lošim trenutcima, u njihovim usponima i padovima.
Ne kritiziram, ne hvalim. Samo dijelim mišljenja da ih i vi podijelite sa mnom.
Ovdje se priča o svima i o nikome, netko će se pronaći - netko neće.
Kao i ja, svatko od vas gazi po svome putu, neki čak i broje korake.
U svakom slučaju; sretan Vam put i hvala na trenutku koji ste podijelili sa mnom
dok ste čitali moje komentare.

(wo)man's world






Trenutno...

Čitam: Noćni vlak za Lisabon (Pascal Mercier)

Slušam: Yiruma - First Love (2001.)

Gledam: The Oscars movies

Trenutni citat: ..Svatko od nas je više njih, mnogo njih, preobilje vlastitosti. Stoga onaj koji prezire okolinu nije isti kao i onaj koji joj se raduje ili nje pati. U prostranoj koloniji našeg bitka ljudi različitih vrsta, koji na različite načine misle i osjećaju. (Fernando Pessoa, Livro Do Desassossego)

Trenutni tok misli: (21.01.2014. 20:54)

Bitke su iza mene, no, rat još prijeti.
Uzeti knjigu i barem na trenutak nestati.
Mrzim pogledati na datum i sat,
i uvjeriti se kako svakim novim trenom
gubi doticaj sa sobom. Ponekad imam osjećaj
da svakim novim trenom i pronalazim sebe.
Zbog toga i traje rat,
čas se izgubim, čas se pronađem.


Trenutno: promatram sliku i divim se savršenstvu linije koja kao putokaz pokazuje put zalutaloj strasti, koja prstima pokušava dodirnuti dubine koju krije. Jeste se ikada zapitala koje dubine krije žena?
Nitko ih nije otkrio - toliko su misteriozne i tajanstvene, no stvaraju nemir. Ona nosi bol i sreću u istom mahu. Njezina leđa su njezino ogledalo,
jer sve nosi na njima. Nosi ih bez žaljenja i bez pomoći. No, u jednom trenutku skidaju taj teret sa leđa i podijele ga. S njim. S onim jednim koji
joj oduzme tlo pod nogama i dopusti mu da zaroni u njezine dubine.
Budi taj. Smiri moj duh i moje nemire. Otkrij moje savršenstvo, putuj mojom linijom, mojim putokazom, otkrij prstima sve zalutale strasti i dodirni prstima dubine koje krijem.

Zahvaljujem se fotografkinji i mojoj prijateljici Ivani Pejnović i modelu N.N na prelijepoj fotografiji.

 photo 3f4cc64e-9b53-489e-918b-483c2cbefdf3.jpg

“Besramna" Ivana Pejnović 2013. Lovran

Službena stranica Ivana Pejnović photography

Blog se rodio
29.04.2013. u 18:40 h