Naplata ravnopravnosti

Žensko društvo; pet – šest golubica koje u isto vrijeme mogu i pričati i slušati drugu dok prepričava sve do zadnjih detalja kojih se sjeća od zadnjeg petka večer; nagomilani računi kava koji se nakupe dok održavaju vijeće o tome koji frajer može postati potencijalni i pepeljare pune od trovanja nikotinom da ubiju zadnje atome dostojanstva koje isparava svakim novim sočnim detaljom. Opravdanje je uvijek isto; mlade smo. A jedan muškarac više – manje nikome ne škodi, ali zadovolji barem jednu glad, i isprlja posteljinu – i naravno postane tema jednog ženskog okupljanja. Zapravo popodnevna kava ima svoj draž – let's talk about sex.



Seks je odavno prestao biti tabu tema, zapravo u ženskom društvu, sve ostale teme su tabu teme i nisu interesante i padaju nam kao i spolna bolest i iščekivanje menstruacije. Ali dogodi se ponekad, i budu od nekog značaja, ali uvijek kažemo da nećemo više nikad. A da dobijem kunu za svaki put kada sam rekla da neću više nikad i to napravila s još većim guštom....; na kraju, to „Neću više nikad“ postane najljepša laž, nakon one „Neće ti se ništa dogoditi“ i „Nije seks bitan“. No, tko više baca pozornost i na to.
Žene su preko noći prestale biti one koje ne znaju reći što žele i polude ako to ne dobiju (naravno uvijek i oko toga postoje iznimke), sada polude ako ne dobiju na način na koji su to rekle da žele. Muškarci su zadržali svoju jednostavnost – oni su zadovoljni ako dobiju, žene su i po tom sasvim novom polju ostale komplicirane. Žena više ne šuti. Ne podnosi da muškarac udara u prazno, sada jasno izdramatizira kako i kada ona to hoće. – nije kurva, ne dobiva nikakvu plaću za to , ovo je sasvim nešto novo u trendu – nazovimo to, da je jedan ili dva orgazma dovoljno za naplatu za to što sam te prije pola sata oralno zadovoljila i dopustila da mi uništiš novu večernju haljinu. Rijetko se dogodi da obje stranke naprave posao kako treba, u svakom slučaju – imam nove detalje za iduću kavu.
Kad idemo analizirati ženu današnjice – zaključujemo da je ogromna razlika u ponašanju žena čak i prije deset godina i sada,a i ja prije. Žene su se uvijek osjećale potrebitom da se istaknu kao sposobne majke,sposobne žene svojim muževima, sposobne radnice i sposobne kolegice. Uvijek je bila ta nevidljiva nit između prave ravnopravnosti muškarca i žene. No, sada žene više težu da osjećaju sposobnim ženama. Napokon je nestala ta sičušna doza sramote što si nježniji i slabiji spol, sada te strane okrećemo protiv muškaraca, ne zahtjevamo svoja prava, sada zahtjevamo sve samo da nama bude bolje. Jel' meni stalo da moj muškarac otvori vrata i pusti me da prva uđem u prostoriju – NE. Meni je zapravo stalo da ako već imam muškarac, da moj muškarac bude muškarac koji razumije moje potrebe i to što sam ja žena – i što ću na svako riješenje naći problem. Jel' meni stalo do toga da moj muškarac zna slušati – NE, meni je stalo da moj muškarac zašuti u onom trenutku kada ja pričam. Jel' meni stalo što moj muškarac flertuje sa drugim ženama – NE, meni je stalo da moj muškarac zna u čijim rukama stoji njegov alat, bez obzira komentira li onu novu pornoglumicu ili moju kolegicu. Žene su napokon pronašle ponos u svojim torbicama i okitile ga iznad glave i to velikim, kičastim slovima piše „JA SAM ŽENA“. Žena je stvorena da bude slomljena samo da bude jača. Kad vas žena okrzne pogledom znate da ste nešto krivo napravili, kad muškarac pokuša uputiti isti takav pogled prema vama, mislim da će na to reagirati samo moji venerini mišići. Žao mi je, gospodo, izgubili ste moć nad nama. Otkrili ste nam svoju tajnu – vi volite žene. Mi jesmo žene. Volite nas i točka. Učinit ćete svašta samo da ljubav ostane netaknuta. Upravo ste probudili lava koji spava. Čujte našu riku.
No, u čemu je najveći preokret. Sada su žene postale te koje žele biti dominantnije u krevetu, ako se dogodi slučaj da žena kaže „Ja sinoć nisam ništa morala raditi“, ostale žene će napraviti oduševljen izraz lica i hvaliti to na sva vrata i gledati tu ženu kao boginju. Kada ste zadnji put Vi moje dame mogle na kavi priopćiti svojim kolegicama da vas je vaš muškarac obradio bez da je tražio nešto zauzvrat!? Ako to imate više puta tjedno – svaka čast i držite tog frajera ko oči u glavi. To je dokaz kako su se muškarci isto predali po tom pitanju, pustit ćemo ženi sve . Zašto?! Ja to ne želim, jel' itko ženu današnjice pitao dal' se slaže s tim. NE!! Ne želim sav posao obavljati sama, ne želim biti ja ona koja oralno obrađuje, nego koju oralno obrađuju." Da, želim da nakon 20 minuta ne osjetiš jezik, ali nećeš prestati dok ti usta ne okupaju moji slatki sokovi ." Ta dominacija se mora ukinuti, to pravo kao žena ja nisam stekla, niti tu povlasticu nije rođenjem niti jedan muškarac dobio – ne, ako ga je rodila žena. Evo, došlo je napokon vrijeme kada se žena prestaje boriti za nedostižnu ravnopravnost, a to počinju raditi muškarci. Pitam se kada će svemir pronaći pravu ravnotežu da crni i bijeli pijuni na šahovskoj ploči budu zadovoljni.

I za kraj; u čemu je bit da žena krije to da je žena. Zbog čega se osjećati sramotno ako si sinoć pala na određenu kategoriju muškarca zvanu „One night stand“? Ako se jutro nakon osjećaš dobro i zadovoljno, napravila si dobru stvar. Gdje je taj stereotip nastao? Koja je razlika između muške i ženske kurve, pa velika – više je onih muških, samo što kao i inače oni se tim poslom hvale. To je ujedno najveća razlika između muškaraca i žena na kojoj bi se trebala gledati ravnopravnost; muškarac ne osjeti stid radi gluposti – on si udari jednom glavom o zid, kaže si budalo i ravno pravac, kao da se nije ništa ni dogodilo, no mi žene – prvo ćemo noćima okretati se po krevetu i pitati svemir zašto se baš nama to moralo dogoditi, što smo mi jadne skrivile, nakon toga ćemo nemilosrdno gnjaviti sve svoje frendice koje da oprostite – boli kurac, i nakon toga ćemo se opijati i prepričavati svakom idiotu koji pristane na par monologa da bi nas odveo u krevet. Ja ne vidim smisao u svemu tome. Izgubiti dostojanstvo nije grijeh, grijeh je ne imati ga. A to, ako ga koji put zaključaš u ormar nije ništa tako loše.
Drage, ako vam venerini mišići zavlaže kad vidite onog crnokosog susjeda koji polugol kosi travnjak - ili obradite ili dopustite da vas obrade.

I tako;



XOXO

29.04.2013. u 18:40 | 6 Komentara | Print | # | ^ | Like |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  travanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Veljača 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (1)

XOXO (Wo)

 photo f24c275c-159d-4fe0-979a-8c05d1dff84d.jpg

The thing women have yet to learn is nobody gives you power. You just take it. ”
― Roseanne Barr

Dragi čitatelju;

spisateljica ovog bloga ne broji puno koraka,
na određenom križanju ih je i prestala brojati jer je shvatila
da koraci ne određuju težinu puta.
Pišem o muškarcima, pišem o ženama, pišem o simbiozi,
svađi, ljubavi, seksu, romantici. Tema je puno; tema je bezbroj.
Ideju nalazim u ljudima oko sebe, u njihovim lijepim trenutcima
u njihovim lošim trenutcima, u njihovim usponima i padovima.
Ne kritiziram, ne hvalim. Samo dijelim mišljenja da ih i vi podijelite sa mnom.
Ovdje se priča o svima i o nikome, netko će se pronaći - netko neće.
Kao i ja, svatko od vas gazi po svome putu, neki čak i broje korake.
U svakom slučaju; sretan Vam put i hvala na trenutku koji ste podijelili sa mnom
dok ste čitali moje komentare.

(wo)man's world






Trenutno...

Čitam: Noćni vlak za Lisabon (Pascal Mercier)

Slušam: Yiruma - First Love (2001.)

Gledam: The Oscars movies

Trenutni citat: ..Svatko od nas je više njih, mnogo njih, preobilje vlastitosti. Stoga onaj koji prezire okolinu nije isti kao i onaj koji joj se raduje ili nje pati. U prostranoj koloniji našeg bitka ljudi različitih vrsta, koji na različite načine misle i osjećaju. (Fernando Pessoa, Livro Do Desassossego)

Trenutni tok misli: (21.01.2014. 20:54)

Bitke su iza mene, no, rat još prijeti.
Uzeti knjigu i barem na trenutak nestati.
Mrzim pogledati na datum i sat,
i uvjeriti se kako svakim novim trenom
gubi doticaj sa sobom. Ponekad imam osjećaj
da svakim novim trenom i pronalazim sebe.
Zbog toga i traje rat,
čas se izgubim, čas se pronađem.


Trenutno: promatram sliku i divim se savršenstvu linije koja kao putokaz pokazuje put zalutaloj strasti, koja prstima pokušava dodirnuti dubine koju krije. Jeste se ikada zapitala koje dubine krije žena?
Nitko ih nije otkrio - toliko su misteriozne i tajanstvene, no stvaraju nemir. Ona nosi bol i sreću u istom mahu. Njezina leđa su njezino ogledalo,
jer sve nosi na njima. Nosi ih bez žaljenja i bez pomoći. No, u jednom trenutku skidaju taj teret sa leđa i podijele ga. S njim. S onim jednim koji
joj oduzme tlo pod nogama i dopusti mu da zaroni u njezine dubine.
Budi taj. Smiri moj duh i moje nemire. Otkrij moje savršenstvo, putuj mojom linijom, mojim putokazom, otkrij prstima sve zalutale strasti i dodirni prstima dubine koje krijem.

Zahvaljujem se fotografkinji i mojoj prijateljici Ivani Pejnović i modelu N.N na prelijepoj fotografiji.

 photo 3f4cc64e-9b53-489e-918b-483c2cbefdf3.jpg

“Besramna" Ivana Pejnović 2013. Lovran

Službena stranica Ivana Pejnović photography

Blog se rodio
29.04.2013. u 18:40 h