Običavam tvrditi da su programeri najveći crnci među informatičarima. Najviše i najteže rade. Ali web programeri su crnci nad crncima. Pogotovo u našim uvjetima. Razvoj web aplikacija nije jednostavan i prosječan web programer mora znati nekoliko tehnologija i programskih jezika da bi svoj posao mogao obavljati onako kako se to očekuje od njega.
U jednoj firmi, gdje sam bio na razgovoru za posao, zadatak web programera je bio da iz psd-a, kojeg mu je proslijedio web dizajner, napravi odgovarajuće html dokumente i izreže sve potrebne grafičke elemente. Zatim je trebalo sve ušminkati i posložiti s CSS-om. Na osnovi slike i šturih korisničkih zahtjeva trebalo je izdizajnirati bazu podataka, te importirati korisničke podatke ukoliko je to potrebno. Tek onda je počinjalo programiranje na serverskoj strani i možda malo na klijentskoj (JavaScript). Jasno, tu su i odgovarajući SQL upiti. Testiranje i instaliranje aplikacije također je bio zadatak web programera. Sitnica, zar ne?
Tu se otvara i pitanje što je to web dizajer? Da li on samo stvara dizajn u nekom od programa za obradu slike (neprikosnoveni standard u hrvata je Photoshop) ili bi se ipak trebao pozabaviti i html-om i CSS-om? U većini domaćih web studija web dizajner ipak treba znati isproducirati i valjani html dokument s pripadajućim elementima.
Vani je sasvim druga priča. Još u prošlom stoljeću, preko IRC-a sam upoznao djevojku s one strane velike bare kojoj je opis radnog mjesta bio: izrada buttona za web stranice. Svaki radi samo svoj dio posla i to treba raditi prokleto dobro. Onda se mogu očekivati i pravi rezultati. Kod nas je udomaćeno svaštarenje i to je prokletstvo koje prati domaće informatičare. Jasno mi je da su takve prilike i tu nema puno pomoći. Pomoglo bi nam udruživanje u 'grozdove' u kojima bi postojala specijalizacija, ali to je već neka druga priča...
|
