28.02.2005., ponedjeljak
Jef Raskin (1943.-2005.)
Stvoritelj Macintosha napustio je ovaj svijet u subotu, 26. veljače. Više informacija. Kako ide onda stara izreka da stari informatičari ne umiru nego...?
|
- 09:12 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
25.02.2005., petak
Programer u CSS-u
- Kaj kompa, čujem da si se pod stare dane bacio na programiranje igara?!
- Je, vrijeme je da i ja pokupim koju mrvicu s izdašnog stola na kojem blaguje industrija zabavnog softvera.
- Pa kako, ti ne znaš nijedan programski jezik?
- Nema veze, znam css.
- Pa to nije programski jezik. Kako u tome radiš igrice?
- Ovako!!!
|
- 08:42 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
24.02.2005., četvrtak
Besplatne stručne tiskovine
Zanimaju vas besplatne stručne publikacije? Takvo nešto kod nas je nepoznat pojam. Da živimo preko Velike Bare imali bi veliku priliku da se zamjerimo poštaru koji bi svako malo do našeg poštanskog sandučića teglio hrpu papira. Ali ipak ima nade i za nas na brdovitom Balkanu. http://www.tradepub.com nudi popis takvih publikacija, odaberite u izborniku International Eligible i potražite nešto što vas interesira. Tiskovine se ne šalju svima koji popune zahtjev već po određenim (stručnim) kriterijima.U pravilu dobijate obavijest da li ste zadovoljili ili niste zadane kriterije.
Ja primam nekoliko .pdf časopisa, a u poštanski sandučić mi je počeo stizati i VON (Voice on the Net) Magazine.
|
- 07:25 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
23.02.2005., srijeda
Obračun kod Hosting Korala
Neki web hosting provideri nude desetine raznih web aplikacija koje možete na jednostavan način, uz pomoć nekog web panela, instalirati na svojim stranicama. Na taj način rješavaju probleme onih kojima je nepremostiv problem raspakirati neki paket, pročitati INSTALL ili README datoteku i onda postupiti prema uputama. Među tu populaciju ubrojio bih i one koji su prelijeni da naprave spomenutu radnju.
Osnovni problem s takvim skupnim paketima je taj što se u njemu uglavnom ne nalaze najnovije inačice pojedinih aplikacija, a može se dogoditi da se u njemu nalaze i aplikacije s poznatim sigurnosnim propustima pa je sigurnost takvih web servera dosta upitna.
Drugi problem je što pojedini korisnici instaliraju sve živo i neživo pa na taj način opterete web server.
U svakom slučaju, ja izbjegavam udomljavanje web stranica, koje su pod mojim starateljstvom, kod takvih web hosting providera koji nude 1001 aplikaciju, a najčešće kao šlag dodaju još i beskonačni promet. :-)
Jasno mi je da u situaciji sveopće poplave hosting providera svi traže način da privuku korisnike, ali samo manji broj njih odabire teži put na kojem je važna kvaliteta usluge i usredotočenost na posao kojim se bave. Najlakše je dati 10$ mjesečno više hrpu aplikacija koje u konačnici skoro nitko neće koristiti.
Iako bih danas većini web providera, koji u svojoj ponudi imaju i takav aplikativni dio, dao negativnu ili vrlu lošu ocjenu, ipak je to put kojim će iznajmljivanje web-a (namjerno ne kažem web prostora) krenuti. Ovo što imamo danas nazvao bih prvim mačićima koji se u vodu bacaju. Web provideri ubuduće neće nuditi samo prostor već i gotove aplikacije modularnog tipa. Korisnik će odabrati ono što mu treba i u roku od nekoliko minuta, potrebnih za određivanje postavki i odabir izgleda, njegov “site” ili web aplikacija će biti na raspolaganju za korištenje. Ubuduće će vrlo malo korisnika tražiti izradu weba od samih temelja jer će im to biti neisplativo.
U početnom razdoblju šansu će dobiti i iskoristiti mali timovi i male firme, a kasnije, kad u igru uđu i veliki spori igrači, cijene će pasti, najvjerojatnije će neki od njih nuditi i besplatne servise. U tome će zacijelo prednjačiti Microsoft koji će ponuditi neko kvazi rješenje, inferiorno ostalim takmacima na tržištu, ali će ga MS marketinška mašina i hrpa developera dovesti u upotrebljivo stanje. Možda čak i u 2.0 inačici. ;-)
|
- 09:11 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
22.02.2005., utorak
Skrpani webovi
Ima ljudi (namjerno ne kažem programera) koji svoje web stranice krpaju od različitih komponenti s različitih strana. Pa uzmu jednu skriptu na jednog strani, pa drugu na drugoj, pa treću na...skužili ste?! Pa dobiju web inačicu specijaliteta zvanog Bosanski lonac. Ali konačan rezultat nije na nivou gastronomskog uzora već je nekakva tvorevina koja najviše podsjeća na izume poštovanog Grunfa, člana poštovane grupe TNT. Dakle, radi se o TNT webovima koji se svaki čas mogu rasprsnuti u tisuće komada. Održavanje takve tvorevine je igra samo za one s debelom kožom i jakim živcima koji si mogu dozvoliti da će za neku stvar potrošiti više vremena nego što bi prosječnom programeru trebalo da napiše njezinu implementaciju u barem 2-3 različite tehnologije.
Iako nisam pristalica 'sve u jednom' rješenja, ipak bi vlasnicima i ponosnim održavateljima skrpanih webova preporučio da uzmu neki CMS koji ima mogućnosti koje njima trebaju. Dobro bi bilo da ima više od 50-ak pluginova koje je napisala treća strana. To znači da ćete dobiti rješenje koje je moguće prilagođavati, a pluginovi govore da taj CMS nešto i vrijedi jer se inače ljudi ne bi trudili da ih napišu.
|
- 09:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.02.2005., ponedjeljak
Tuđi kod i testiranje
Prilikom rada na jednoj web aplikaciji bilo mi je potrebno nekoliko standardnih operacija pa sam na Internetu potražio funkcije za rješavanje tih problema. Brzo sam naišao na modul koji je bio dobro napisan, dokumentiran i na prvi pogled radio je savršeno. Za sve pogrešne ulaze on je oblikovao ispravan izlaz. Kod ultra esktremnog programiranja (to je standardno ekstremno programiranje samo još trebate i detaljno istestirati aplikaciju ;-) ) nemate previše vremena za testiranje pa onda na brzinu simulirate par standardnih situacija i ako one prođu kako treba, radite dalje...
Nije preporučljivo da programer sam testira svoju aplikaciju jer on razmišlja na potpuno drugačiji način od korisnika pa najčešće ne otkriva greške koje korisnik otkrije u prvim minutama testiranja. U navedenom slučaju ja još nemam korisnike koji testiraju aplikaciju, pa sam grešku u spomenutoj funkciji otkrio sam, testirajući neke druge stvari. Funkcija je dobro oblikovala pogrešno formirane podatke, ali nije se snalazila sa savršeno oblikovanim podacima pa je dodavala znakove tamo gdje nisu bili potrebni.
Otkrivanje grešaka u tuđem kodu jako je nezahvalan posao, pa sam umjesto prepravljanja postojeće odlučio napisati vlastitu funkciju. Ona za sada radi dobro, valjda će preživjeti i korisničko testiranje, a ima i 4 puta manje koda od funkcije s Interneta. Ima čak i standardne komentare o autoru i kratak opis što radi, dok je funkcija s Interneta očišćena od komentara.
Pouka? Ne vjeruj kodu kojeg nađeš na Internetu ako u relativno kratkom roku možeš napisati kraći i bolji kod.
|
- 08:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
20.02.2005., nedjelja
Informatički enciklopedijski rječnik (IER)
Jutarnji list u dva izdanja objavljuje englesko-hrvatski Informatički enciklopedijski rječnik. Iako autori zaslužuju pohvale zbog obima posla kojeg su učinili, ipak mi se čini da rječnik ne zaslužuje pridjev “enciklopedijski”. Opis nekih pojmova ispod je razine opisa koji se pojavljuju u domaćim, popularnim informatičkim tiskovinama (najčešće u izdvojenim okvirima uz neki tekst). Jedna od stvari koja smeta je i to što se u opisima pojavljuju zagrade u kojima nas autori upućuju da pogledamo pojam koji smo upravo spomenuli. Npr. kad bih ja (v. Wolfwood's Crowd blog) ovaj blog (v. blog) pisao na način koji koriste autori (v. autori) rječnika (v. Informatički enciklopedijski rječnik) onda bi to vama, mojim posjetiteljima (v. visitors) izgledalo otprilike ovako. :-) Iako je u nekim slučajevima takvo objašnjenje i upućivanje na drugi pojam opravdano, u najvećem dijelu riječnika takva praska smeta kod normalnog isčitavanja natuknice. A u nekim slučajevima mi se čini kao i da autori podcjenjuju čitatelje rječnika.
Čitajući neka objašnjenja osjetio sam istu potrebu i nagon za šaranje po marginama kao što je to nekad Krleža radio. Npr. e-zine je “Periodička publikacija u digitalnom (v. digital) obliku dostupna putem Weba (v. World Wide Web).” Netočno. Znam za nekoliko domaćih elektronskih magazina koji su bili dostupni preko bbs-ova ili ftp-ova, a isti je slučaj i sa stranim magazinima. Objašnjavajući grafičko korisničko sučelje pisac natuknice tvrdi “Dobro oblikovano grafičko korisničko sučelje može uvelike osloboditi korisnika (v. user) potrebe za učenjem složenih programskih jezika (v. programming language).” Ne bi se baš složio da su komande nekog operativnog sustava (tj. školjke koje korisnik koristi za upravljanje računalom i procesima) složeni programski jezik.
Hang je “Pad sustava, ispad iz funkcije.” Umjesto samog opisivanja pojma autori nude i rješenje: “Kada se dogodi pad sustava, u pravilu ga treba ponovno podići (v. boot), iako katkad pritisak na određene kontrole znakove (v. control character) također može riješiti problem. “ Hm...koji su kontrolni znakovi za dizanje sustava iz mrtvih? Ctrl-ZombieKey?
Opis Linuxa je nespretan i nepotpun. Ispravno bi bilo navesti da se pod Linuxom podrazumijeva kernel (u užem smislu) ili cijela distribucija (u širem smislu), ali o tome nema ni govora. Iako je razvoj kernela započeo Linus Torvalds više ne stoji tvrdnja koja je navedena u rječniku: “Jezgru (v. kernel) Linuxa razvio je u većem dijelu Linus Torvalds”.
Imamo natuknicu LILO, ali nema objašnjenja pojma boot manager. Bilo bi logičnije da se ne spominje LILO kao posebna natuknica već samo da je spomenut kao jedan od boot managera. Ako je već tu LILO, zašto nije spomenut i Grub? Kod pojma boot sequence navedeno je da “...BIOS može biti konfiguriran (v. configure) tako da prvo pregledava C disk (v. disk)...” Nazivanje uređaja i particija slovima je odlika Microsoft operativnog sustava i nije pravilo kod drugih sustava. Možda neki BIOS podilazi korisniku tako da navodi slova, ali BIOS obično diskove naziva IDE0, IDE1 i sl. i nema pojma o tome kako su particije i diskovi imenovani u operativnim sustavima koji su instalirani na diskovlju. Koliko je nespretna i nesretna ta Microsoft slovna zavrzlama osvjedočili su se oni koji su pobrisali pogrešnu particiju jer joj je operativni sustav promijenio slovnu oznaku.
IER je napisan u samo 6 mjeseci i to se vrlo dobro vidi. Nema tu govora o sustavnom i znanstvenoj obradi informatičkih pojmova već sve više sliči tome kako mali Ivica (ili u ovom slučaju Željko) zamišlja enciklopedijski rječnik. Eto nam skoro nepresušnog izvora za razne “zločeste stranice”.
Umjesto da kritiziramo postojeće mogli bi pokrenuti vlastiti informatički rječnik. Vodič kroz informatiku za informatičare i neinformatičare. U dobrom dijelu galaktike zacijelo bi brzo zamijenio ENGLESKO-HRVATSKI INFORMATIČKI ENCIKLOPEDIJSKI RJEČNIK. ;-)
|
- 08:57 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
12.02.2005., subota
ECDL u školama
Čitam u lokalnim novinama kako je otvoren područni ECDL centar ([url]http://www.ecdl.com[/url]). ECDL se dosad uglavnom spominjao kao certifikat o osposobljenosti za korištenje osobnog računala kojeg bi trebao imati svaki djelatnik u državnim i javnim službama. Postojeći testni centri uglavnom ciljaju na te korisnike. Spomenuti lokalni centar je težište svoje djelatnosti prebacio na učenike osnovnih škola. U tekstu se spominje kako je neophodno edukaciju po ECDL programu započeti u osnovnim školama. Za one koji ne znaju, ECDL program kreće od osnovnih znanja o računalima i korištenju korisničkog sučelja i kretanja po sistemu, a onda se najveća pažnja posvećuje radu s Microsoft Office alatima (Word, Excel, Access, PowerPoint, Outlook, Internet Explorer). Na zapadu se koriste i neki drugi programi, ali to kod nas nije slučaj.
Zar su djeci neophodna upravo ta znanja? Spomenuti entuzijasti kao da su namjerno zaobravili činjenicu da se informatički programi brzo mijenjaju i pitanje je kakvi će biti uredski paketi kad spomenuti klinci završe svoje školovanje. Nekako mi se čini da će imati manje zajedničkih točaka sa spomenutim programima nego što ih imaju Word Perfect 5.1 za DOS i najnoviji Word. Ako već postoji namjera da se djecu upozna s najnovijim informatičkim tehnologijama onda je program ECDL-a sasvim neprimjeren. Djecu bi trebalo naučiti osnovama, ali na jedan širi i univerzalniji način, a naročitu pažnju trebalo bi posvetiti praktičnoj primjeni računala u raznim djelatnostima i školskim predmetima. Zašto se računalo ne bi koristilo i u sklopu drugih predmeta, a ne samo u informatici? Na likovnom odgoju bi mogli crtati uz pomoć računala, kreirati objekte u 3D programima, obrađivati slike i video zapise. Na glazbenom bi mogli iskoristiti hrpu programa za obradu zvuka, snimanje i reprodukciju. Fizika, biologija, kemija, računalo bi služilo kao simulator za pojedine procese koji se ne mogu jednostavno izvesti u normalnoj nastavi. Zemljopis, povijest. Zašto se neka dobra strategija ne bi mogla iskoristiti kao ilustracija nekih povijesnih razdoblja? Kroz igru djeca puno bolje uče, a računalo je izvrsna igračka.
To su u našem školstvu samo pusti snovi. Spomenuti entuzijasti, koji bi ECDL nametnuli osnovnoškolskoj djeci, samo će im zgaditi informatiku. Jer računalo nije dosadna knjigovodstvena i uredska alatka, kako se to njima čini, već je riječ o univerzalnom alatu koji će imati sve veću ulogu u našim životima. I zato, ako možete, učinite sve da se takvi 'napredni' programi ne provedu u našim školama, već da ministarstvo osmisli bolji i primjereniji program za djecu 21. stoljeća.
Jasno mi je kakav motiv tjera predavače da djeci ponude ECDL diplomu. Osladili su im se mali, zeleni papirići, koje roditelji ne žale dati kad je u pitanju budućnost njihove djece koja će i prije završetka osnovne škole već imati ozbiljnu diplomu. Europsku. Ona će im za nekoliko godina poslužiti samo kao izuzetno nepraktično sredstvo za brisanje sjednog trapa, ali to više neće biti problem kojim će se baviti predavači.
|
- 08:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.02.2005., petak
SmartBarXP
Jedna od stvari koje većina Linux windows managera ima, a Windowsi nemaju, je mogućnost definiranja više virtualnih dekstopa. Kako sam osuđen na rad na XP mašini, odlučio sam radno okruženje prilagoditi starim navikama. Brzom štih probom eleminirao sam nekolicinu kandidata. Jedan od njih bio je i iz Microsofta. U njegovom deskmanpowertoy-u broj desktopa je ograničen na 4, prilikom njihove izmjene događao se cijeli niz neželjenih i nezgodnih efekata (npr. Visual Studio je stalno mijenjao veličinu prozora kod izmjene desktopa) i ponašao se najgore od svih isprobanih programa. WindowBlinds i OpenStep nisam isprobavao jer sam želio sam virtualne desktope i ništa više.
Eliminirajući razna komercijalna rješenja zalutao sam na adresu [url]http://www.smartbarxp.com[/url]. Istina, nudio je i više nego što je meni trebalo, ali kako njegovi virtualni desktopi rade sasvim pristojno, odlučio sam mu pružiti šansu. SmartBar XP nije iznevjerio i za sada je zaslužio svoje mjesto na desnoj strani ekrana. Koristan je vrlo uočljiv, analogni sat na kojem je moguće definirati alarme. Osim kontrole za virtualne desktope ostavio sam si još i Note manager (za kratke napomene), Quick Launch (prikaz Quick Launch toolbara) , Calculator (koliko puta vam je potrebna jednostavna matematična operacija), Visible Windows (otvoreni prozori na aktivnom desktopu). Windows taskbar sam stavio na auto-hide da mi ne smeta.
Izmjena virtualnih desktopa radi bolje nego kod kokurencije, ali to je daleko od one lakoće i elegancije s kojom se virtualni dekstopi izmjenjuju u svakom boljem X windows manageru na Linuxu. S programima nisam imao problema osim što se Visual Studio jednom zaglavio, a ukoliko na SmartBar stavite command line moglo bi vam se dogoditi da programi pokrenuti iz njega nestanu u ništavilu i pojave se tek kad ugasite SmartBar.
I onda će neki postaviti pitanje da li je Linux spreman za desktop?! Pa on je bio spreman i imao je napredne mogućnosti dok su dizajneri novih sučelja iz Redmonda piškili u pijesku. ;-)
|
- 10:37 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
09.02.2005., srijeda
MASTER OR SLAVE
Zanimljiv je trend kojeg “njeguju” naši domaći sastavljači računala. Uglavnom je riječ o računalima koja su kupljena u maloprodaji, kod naših poznatih trgovaca “kantama”. U računalu se obično nalazi jedan tvrdi disk i jedan uređaj koji čita optičke medije. Veliki postotak njih stavlja tvrdi disk na primarni IDE kanal i definira ga kao master dok optički uređaj postavljaju na drugi IDE kanal i definiraju ga kao slave. Razlog toj, pomalo bizarnoj organizaciji, najvjerojatnije se krije u činjenici da OEM optički uređaji po “defaultu” imaju “skakača” (jumper, kratkospojnik) postavljenog na slave, a sastavljačima je valjda preveliko preopterećenje postaviti ga na master.
Računala zbog tog previda uglavnom nemaju problema u radu, ali mene takva šlampavost smeta. Ja se tada uvijek sjetim starih vremena kada programi nisu željeli započeti prženje ukoliko se pržilica nalazila u 'robovskom' položaju. A možda ta nova organizacija ima neki, meni nedokučivi, razlog zbog kojeg to tako mora biti. ;-)
|
- 08:07 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
08.02.2005., utorak
PRADO
Ukoliko smatrate da je ASP.NET okruženje ipak najbolje što vas može snaći ako razvijate web aplikacije, a 'osuđeni' ste na korištenje open source rješenja, onda i za vas ima lijeka. Prado je 'event-driven' okruženje za PHP5 koje je najvećim dijelom inspirirano ASP.NET-om. Prado nije samo jedan iz gomile nedovršenih klonova na open source sceni koji su svoju inspiraciju našli na Windows platformi. Riječ je o stabilnom i dobrom okruženju koje je dobro osmišljeno i nije samo mindless preslikač svojeg uzora.
Od prve inačice, koja je nastala i prijavljena na tada aktualni PHP natječaj, proteklo je samo 6 mjeseci i u tako kratkom vremenu autor i suradnici uspjeli su napraviti impresivan posao. Ako razvoj nastave ovim tempom moglo bi se dogoditi da ASP.NET tim počne tražiti inspiraciju i nove stvari za implementaciju u svojem vlastitom klonu. ;-)
Da li možemo očekivati da započne migracija programera s ASP.NET-a na Prado? Ne baš, jer Microsoft na svojoj strani ima jedan par velikih aduta, to su Visual Studio i Webmatrix. Prado nema takav IDE i oni koji bi željeli razvijati aplikacije uz pomoć njega osuđeni su na tekstualne editore i na detaljnije upoznavanje sa strukturom tog okruženja. Prosječan ASP.NET programer nije spreman na takve avanture. Inicijativa za IDE-om već je krenula, ali sumnjam da će se u dogledno vrijeme pojaviti neki upotrebljivi alat.
PHP programeri puno su izgledniji kandidati da postanu Prado korisnici. Samo što većina njih već ima svoja okruženja u kojima relativno brzo razvijaju aplikacije i pitanje je da li ih mogućnosti novog alata mogu motivirati na njegovo korištenje. Drugi, puno ozbiljniji problem je taj što se Prado sastoji od poprilično komponenti pa se prilikom stvaranja svake, pa i najmanje stranice, one svaki put učitavaju i prevode. PHP je interpreter pa učitavanje velikog broja datoteka, kao i hrpa komentara u njima, utječe na performanse. Rješenje bi bilo da se Prado enkodira s nekim od PHP enkodera i na taj način ubrza njegovo izvršavanje.
Prado je izdan pod BSD licencom, što će se zacijelo dopasti onima koji bi ga željeli iskoristiti u svojim komercijalnim produktima, a strahuju od svega što dolazi pod GPL licencom ili im ne odgovaraju njezini uvjeti.
|
- 08:16 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
07.02.2005., ponedjeljak
Kratki pogled na ASP.NET
Posljednjih mjesec dana razvijam jednu aplikaciju koristeći ASP.NET i Visual Studio 2003. Iako mi se prije, na prvi pogled, činilo da je Microsoft napravio dobar posao, ipak svaki dan dobijem dokaz da me prvi dojam ipak prevario. Osnovni problem, s razvojem web aplikacija u spomenutom okruženju, je taj što on ne poštuje osnovne zakonitosti web-a, očito je nastojanje da se razvoj približi "klasičnim" developerima koji su uglavnom razvijali desktop aplikacije. "Event driven" aplikacija savršeno funkcionira kao "klasična" windows aplikacija, ali web je već druga priča. Kad su svoje okruženje napravili ovisnim o JavaScript-u onda su i događaje (event-e) mogli napraviti na efikasniji način. Da je to nekome u Microsoftu konačno ušlo u glavu govori i vijest koju sam pročitao ovih dana, u kojoj se spominje da se za .NET 2.1 framework sprema korištenje XmlHttpRequest objekta i bolje iskorištenje DOM-a.
Naviknut na razvoj web aplikacija u okruženju u kojem imam potpunu kontrolu, korištenje Visual Studio mi se često čini kao silazak s konja na, poprilično svojeglavog, magarca. Česte su situacije kad se problemi rješavaju taktikom “uđi-izađi”, a nije rijetko da VS pokazuje svoju prgavost kad sve napravite kako treba i na isti način kao prije, ali on se povremeno ponaša na drugačiji način. Tek toliko da vam ne bude dosadno. Za par jednostavnih bugova, koje bi u nekom open source proizvodu riješili za nekoliko desetaka minuta, treba čekati patch ili tražiti zaobilazna rješenja.
Po onome što sam vidio čini mi se da projektanti i izvođači na projekti VS nisu prije baš imali doticaja s web aplikacijama. Kako drugačije objasniti činjenicu da nas tek u 2.0 inačici očekuje stvarčica zvana Master page, tj. mogućnost da za više različitih .aspx stranica definiramo zajednički obrazac. A o šlampavosti u implementaciji doPostBack-a ne želim ni govoriti.
Jedan developer je na Usenet grupi tvrdio da je razvoj u ASP.NET-u brži nego u PHP-u ili Javi. On je u pravu u slučaju kad bi aplikaciju svaki put radili od potpunog početka, ali iskusni PHP developeri obično imaju svoje razvojno okruženje, gotove objekte i pomoćne biblioteke pa su u pravilu brži od svojeg ASP.NET kolege.
Povlačenje DataGrid-a s mišem vrlo kratko traje i jako je jednostavna operacija, ali što onda kad se u tom DG-u pojavi bug kao što je izostanak desnog bordera ukoliko imate skriveno polje u njemu?! Najprije potrošite vrijeme u potrazi za uzrokom pojavljivanja buga, onda tražite način da ga zaobiđete, a nije isključena mogućnost da na kraju završite pišući vlastitu kontrolu. Naročito je iritantno rješenje kad napravite nešto da zaobiđete bug, ali ta vaša zaobilaznica postane slijepa ulica nakon instalacije nove zakrpe ili nove inačice programa.
U svijetu web aplikacija ASP.NET nije donio ništa novo već je samo reciklirao, s manje ili više uspjeha, ono što je već odavno bilo poznato. Ali to ih zacijelo neće spriječiti da većinu reciklaže patentiraju pod svojim imenom.
|
- 08:53 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
03.02.2005., četvrtak
Backup koji je prelio čašu
Nakon svih havarija koje je doživljavao Blog.hr uvijek sam se potrudio i vratio stare postove. Kad sam neki dan vidio da je opet i još jednom nužan taj postupak uhvatio me neobjašnjiv umor starog blogera koji mi nije dopustio da obavim tu jednostavnu copy&paste proceduru. Nestanak postova demotivirao me za nove postove. I nedostatak vremena, da budem potpuno iskren. Ne pratim baš Blog.hr i ne znam kako su havarije djelovale na ostale korisnike, ali ja sam sasvim siguran da je ovo posljednji put da vraćam stare postove. Mislim da ću slijedeći put promijeniti stanište. Imam nekoliko zanimljivih vijesti u svezi svega i svačega, ali o tome za koji dan... Ovo sam obavio samo da obavijestim poštovano čitateljstvo da sam još živ. ;-)
|
- 08:30 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
