Uf,evo završila sam seminar iz teme "blogovi" kao vid odnosa s javnošću.Sad još slijedi prezentacija u power pointu koja je ujedno i velik dio konačnog ispita koji će se održati u utorak.
Moram priznati da sam sakupila sve potrebne informacije od povijesti do popularnosti i vjerodostojnosti blogova + osobno iskustvo koje je definitivno neusporedivo najbolja informacija.
Prezentacija bi trebala biti interaktivna i nadasve zanimljiva.Dakle moram smisliti način na koji ću potaknuti kolege da uđu u raspravu i da postavljaju pitanja.
Fascinirana sam ovim svojim iskustvom istraživanja.Ovo mi je bio jedan od najzahtjevnijih ali i najdražih zadataka u zadnje vrijeme, tako da mislim da neće biti problema sa prezentacijom ali voljela bih da bude posebna jer blogovi to zaslužuju.Ako imate bilo kakvih savjeta po pitanju oplemenjivanja same prezentacije,bilo bi mi drago da ih iznesete.
Bio jednom jednom kralj koji je imao 2 sina i veeeliko kravljevstvo.Na svojoj samrti rekao je sinovima : "Kad ja umrem moj nasljednik će biti jedan od vas.Ja ne želim određivati koji od vas to zaslužuje pa će te učiniti ovako: otiči će te sa svojim konjima miljama daleko od dvorca i čiji konj ZADNJI dođe do dvorca njemu će pripasti čitavo moje nasljeđe."
Nakon što je kralj umro,njih dvojica pojuriše miljama daleko od dvorca i tamo se smjestili i čekali,čekali,čekali...naravno,nitko nije želio krenuti prvi.
Danima su tamo čekali,ljudi su im donosili hranu i piće...čekali su sada već skoro mjesec dana u išćekivanju da će netko ili krenuti prvi ili odustati,no međutim to se nije dogodilo.
Jednoga dana onuda je prolazio stari mudrac i rekao im 2 riječi na koje su obojica mahnito pojurili prema dvorcu.
Pitanje glasi : Što im je to mudrac rekao?
Evo podjelila bih sa Vama jednu priču koju sam davno čula,a nekako mi u zadnje vrijeme stalno navrača u misli.
Bio jednom jedan kamenolomac i lomio je kamen i stjene sve dok jednog dana nije vidio kralja i kraljicu kako opušteno igraju šah na terasi visokog dvorca...odmah je poželio: "da barem mogu biti kralj i tako opušteno igrati šah sa svojom kraljicom u svojim dvorima,nikada mi nitko,tada, ništa ne bi mogao" .Odjednom, pretvori se u kralja.
I tako igra on šah sa kraljicom i uživa opušten na suncu...sve dok ga sunce nije počelo jako pržiti i kralj tada pomisli :"vidi ti to sunce,koju snagu ima kad me toliko snažno može žariti,želio bih biti sunce,tada bi bio najmočniji na svijetu".I pretvori se u sunce.
Žario je i palio sve pred sobom,uvidio je da je stvarno močan,sve dok nije naišao oblak koji ga je prekrio.Pomisli :"ma vidi ti taj oblak kako li je samo močan kada me može tako lako prekriti".Poželi postati oblak. Naravno želja mu se ostvarila i sada tako visoko iznad svih stvarao je kiše i snijegove,prekrivao sunce i bivao doista jak,sve dok jednom nije zapuhao silan vjetar i u trenu
ga otpuhao.Poželio je postati vjetrom.
Sada je rušio sve pred sobom,zaista mu nitko nije mogao stati na kraj.Fijukao je i osjećao se najjačim na svijetu.Sve dok jednom nije naišao na stjenu koju nikako nije mogao srušiti,naravno poželio je postati stjena koja je tako jaka da joj čak ni vjetar ništa ne može...
Odjednom, naišao je kamenolomac...ostatak priče znate i sami.
Obožavam vrijeme ovo...upravo sada-nakon dobre klope!
Nekako mi mozak fino funkcionira,neopterečeno...jasno.
Nisam od onih koji se nakon klope bace u horizontalu...pa onda evo da istresem svoje misli ovdje,pomislih...
Zašto da ne?
Jučer nakon što sam na dva sata skočila na fax uslijedio je poziv...i da bio je on...
Naime nakon što smo se 4.siječnja separirali sve je nekako čudno i nestvarno,privikavam se na život bez njega.Moram priznati da brak kakv-takav ima neke svoje privilegije bez kojih sada nastojim normalno živjeti svoj život, izrealizirati svoju viziju,dokazati sebi da ja to mogu.
Naša separacija bila je neminovna ali i prema nekim standardima kvalitetna,nije bilo drame i neugodnih scena,klincima sam objasnila o čemu se radi i jednostavno nastavila onako kako sam već odavno planirala.Naravno,volim ga (nakon 10 god. braka to je sasvim normalno)bez obzira na sve ono što mi je u tih 10 godina učinio.Ah...duga je to priča...nju opisujem u drugom...ipak intimnom fileu,koji mi pomaže da sagledam stvari na realan način.
Sada kada sam u toj fazi odvikavanja od zajedničkog života volim popričati s ljudima koji su to već prošli ili pak upravo sada to prolaze.Njegova strana ormara je prazna,njegov noćni ormarić,njegova četkica za zube,mjesto za njegove časopise,njegova strana kreveta...to su promjene koje čovjek zna da će se dogoditi ali opet si nekako ne spreman.Zar ne?
Ne znam zašto mi nije napisao dan i sat na mojem novom postu i zašto je ispod prethodnog?
Moram ja sve to još malo pomnije proučiti. :)
Pozdrav svima,i tebi!
Evo,dobih seminarski zadatak na faksu, iz kolegija odnosi s javnošću, da opišem i predstavim blogove onakvima kakvi jesu(tu bi se prije moglo reči ipak,onakvima kavima ih ja vidim),čemu oni služe i na koji način vrše funkciju "odnosa s javnošću". E,pa da bih to mogla uspješno dočarati nekome shvatila sam da bih trebala sama otvoriti svoj vlastiti blog.
Pa eto me,tu sam,veselim se novom iskustvu i nadam se da ću doći do informacija koje su mi potrebne a usput i otkriti neke nove stvari o svima Vama i o sebi.
Ako bilo tko ima kakav savjet slobodno se izrazite.
Moram samo napomenuti-ovo je moj prvi susret sa tim.
Ovo bi kao trebao biti moj tajno-javni dnevnik ili pak samo moje misli i osjećaji...ne znam vidjet ćemo kako će to na kraju ispasti.U svakom slučaju avantura počinje!
Kao i svako jutro...ustajem se u 7:00,doručak klincima,jednom pusa za vrtić drugom za školu,posao ,pa nakon toga fax,pa eventualno neko piće,pa slobodna aktivnost i večera.Igranje,zadaće,kupanje i krevetac.
Zajedničke ručkove preko tjedna nemamo..ali zato se trudim da bude gozba preko vikenda.Istina,užžžasno su izbirljivi pa mi treba cijeli dan kombinatorike da im udovoljim u okusima koje oni priželjkuju.
Trenutno sam na poslu,čekam da kava učini svoje,pa da mi radna sposobnost naglo poraste.
Mislim da bih se mogla čak i priviknuti na pisanje ovih blogova.
Navečer,kad klinci budu spavali,a ja imala vrijeme za sebe napisat ću još nekoliko desetaka rečenica više. Voljela bih da dan ima 36 sati,računala sam...to bi mi bilo taman vremena da ostvarim sve ono što bih u jednom danu željela. Ah te želje...
siječanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
- Get Your Own
spol ? žensko
godina rođenja ? 1978.
rođena u ? zagrebu
bračno stanje ? udana, majka dva čarobna dječaka
Zaposlena? da
Studira? da
Horoskopski znak? lav
Hobi ? konji, pisanje
Mail ? wizalady@gmail.com
W | Wired |
I | Ideal |
Z | Zany |
A | Astonishing |
R | Respectable |
D | Distinguished |
L | Luscious |
A | Ambitious |
D | Dysfunctional |
Y | Young |
***Za čarobnjaka nema slučajnosti.
Svaki događaj otkriva još jednu razinu duše.
Duh vas želi upoznati.Da biste prihvatili njegov poziv,morate biti bez obrane.
Ako tragate,počnite u svom srcu,
Pećina srca je dom istine.
TELEOLOGIJA = teorija o svrhovitosti u svijetu tj. o tome
da svako događanje i postojanje ima svoju određenu svrhu.
***Čarobnjaci nikad ne osuđuju želje.Postali su čarobnjaci jer su slijedili svoje.
Svaka želja nastaje zbog neke prošle želje. Lanac želja nikad se ne prekida.On predstavlja život.
***Razuman se čovjek prilagođuje svijetu, nerazuman uporno nastoji svijet prilagoditi sebi.
Stoga sav napredak ovisi o nerazumnom čovjeku!
***Glazba dopire u dubinu našeg bića te na taj način stvara novi život koji uzbuđuje cijelo biće uzvisujući ga do savršenstva u kojem leži ispunjenost čovjekova života.
***Ako mi radnja priče stvara problem, izaći ću iz nje.
Ako sam frustrirana nastavkom posla hodajući ću pričekati pravi trenutak.
Ako sam se zapetlja u niti posla i života, prošetat ću dopuštajući šetnji da razmrsi čvor.
***Onaj tko dublje razmišlja zna da, kakvi god bili njegovi postupci i prosudbe, nikad nije u pravu.
***Veliki mislilac posjeduje lakoću dodira, slobodu duha. Baš kao što nam oblaci govore iz kojeg smjera puše vjetar iznad naših glava, tako i kretanje najlakših i najslobodnijih duhova najavljuje kakvo vrijeme dolazi...
***I close my eyes, only for a moment, and the moment's gone
All my dreams, pass before my eyes, a curiosity
Dust in the wind, all they are is dust in the wind.
Same old song, just a drop of water in an endless sea
All we do, crumbles to the ground, though we refuse to see
Dust in the wind, all we are is dust in the wind
[Now] Don't hang on, nothing lasts forever but the earth and sky
It slips away, and all your money won't another minute buy.
Dust in the wind, all we are is dust in the wind
Dust in the wind, everything is dust in the wind.
***Imagine there’s no Heaven
It’s easy if you try
No Hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for Today
Imagine there’s no countries
It isn’t hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion too.
Imagine all the people
Living life in peace.
You may say I’m a dreamer
But I’m not the only one
I hope someday you’ll join us
And the world will be as one.
Imagine no possessions,
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood/sisterhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world
You may say I’m a dreamer
But I’m not the only one
I hope someday you’ll join us
And the world will be as ONE.
***Ljubav, ljubav je smisao zivota
prica mi covjek za sankom dok cigaru mota.
Ljepota njena se ne moze ni s cim mjerit
rece mi krvavih ociju i ode rakiju potegnit.
Zove se Alma i sjedila je sama u klupi
ja joj prosu neki fazon glupi.
Reko dze si curo zgodna ona kaze da me pozna
ti si Mahir osmi dva vec te dugo gledam ja.
Bilo je pola dva april peti, Mahir se sjeti.
Odmah smo se zaljubili i pred svima poljubili
hodali smo skolom drzali se za ruku
djelili istu klupu i uzinu imali istu druzinu.
Istu srednju skolu s njom sam pjevo u horu
izigravo foru vozili se na mom motoru.
Ja Alma i Tomos imali smo mali kosmos
svoje drvo uz Savu stotinu djece u planu.
Svoje pjesme svoje price nasa hrana nase pice
nase zvijezde i nas grad sjecam se ko sad
rekla je Mahire bojim se pazi da me ne boli.
Bojo sam se i ja al sam znao da me pravo voli.
Ja i Alma goli i njoj i meni prvi puta
bilo je ljeto i Ficibajr nase drvo pored puta.
Nikad necu zaboravit taj miris trave
u ocima zvjezde kako sjaje topli vjetar sa Save.
Taj dim cigare moj izgubljeni pogled.
Jednog dana bit cu ti zena a ti moj covjek....
Konobar, daj jos jednu ja izvadi sice
donesi Mahiru pice da cujem ostatak ove price
On svoj konjak sastavi pa pricu meni nastavi
Almini starci su bili na rastavi.
Nije mogla vise trpit non stop svade
pa je kod mene zivila rade dok se sama negdje ne snadze.
Medutim to se oduzilo na jedno dvije godine
pa smo presli u stan kod moje bliznje rodbine.
Reko hajmo se ozenit datum svadbe 3. maj
na svadbu cemo pozvat cijeli nas kraj....tu je bio kraj.
Dan prije vjencanja doslo je do sranja
ona bila je kod matere tam ce docekat svatove.
Al umjesto svatova ljudi pale su granate
pobjegla je s materom preko puta kod tetke Fate.
Svi znate bila je panika spasi zivu glavu
ja sam preplivo Savu imo srecu pravu.
Probo sam je nazvat medutim pukle su veze
Alma je mrtva, Alma je mrtva! To su bile rijeci Kreze.
Krezo lazes lazes Krezo jebat cu ti sve
ne lazem Mahire matere mi evo pitaj Alije.
Alija reci nesto ljudi nemojte me sad zajebavat,
vidio sam kako je pala kad je posla pretrcavat
mrtva je sto posto jer ja sam zadnji osto
poginuli su jos dvojca sto sam ih bio po nju poslo.
Bez zraka sam osto sedam dana nisam mogo jest
ceko sam svaki dan da neko kaže neku vijest
al nista ni vijesti ni zivota u meni
samo alkohol u mojoj veni i sjecanje o jednoj zeni.....
Otiso sam u Njemacku i poceo tam radit
reko lakse cu je zaboravit i malo cu se oporavit.
Dan za danom 12 sati dnevno radio sam vrijedno
poso i rad samo da zaboravim na rat.
Godine su prolazile i naniza ih se vec 6
zavrsen je rat u Bosni je to vec stara vijest.
Sta cu dole nemam nista tu sam sebi zivot stvorio
hajmo dole na par dana moj frend me nagovorio.
Doso sam dole i bilo je sve u najboljem redu
dok nisam sreo koga - pa Alminog rodaka Vedu.
Dje si Mahire? Dje si Vedo?
Evo kaze bas sam sada kod Alme kreno.
Zar si seno Vedo, sta me zezas?
Pa Alma je ziva, sta ti ni ne znas?
Noge mi se odrezase i sve slike nase dosle mi na oci
vodime Vedo moram do nje doci.
Nece moci. Reko molim? kaze:
pa Alma se udala za Kebu s njime ceka bebu
i to drugu prosle godine mu je rodila curu.
Dade mi broj telefona odma sam je bio nazvo.
Reko halo Alma izvini jebiga nisam ni ja znao.
Tako poce razgovor 2 sata smo plakali jedno drugom se jadali dok smo zajedno razgovarali.
Izvini Mahire takva je sudbina bila
ako ti ista znaci kcer mi se sad zove Mahira.
Nisam znala dje si nisi mi se javljo udala sam se za Kebu
i sad ga volim ono pravo plaho, hajde zdravo.
Zdravo vidimo se sutra.
Eto sad sam tu konobar daj nam sad jos jednu ljutu.
Pa reko sta ces sad hoces se ic nac sutra?
Sjedi Edo pit cemo do jutra kapnu suza ljuta.
Dize se on kaze 'Izvinte ljudi odoh pisat'
zacu se pucanj i sva raja poce vristat.
Izletio sam odma da vidim sta je to
mercedes krvavi pistolj - i Mahir se je ubio...
ubi se covjek a bio mlad jebo te
***Two weeks in a Virginia Jail
For my lover for my lover
Twenty thousand dollar bail
For my lover for my lover
And everybody thinks
That I'm the fool
But they don't get
Any love from you
The things we won't do for love
I'd climb a mountain if I had to
And risk my life so I could have you
You, you, you...
Everyday I'm psycoanalyzed
For my lover for my lover
They dope me up and I tell them lies
For my lover for my lover
And everybody thinks
That I'm the fool
But they don't get
Any love from you...
***You got a fast car
I want a ticket to anywhere
Maybe we can make a deal
Maybe together we can get somewhere
Anything is better
Starting from zero got nothing to lose
Maybe we'll make something
But me myself I got nothing to prove
You got a fast car
And I got a plan to get us out of here
I been working at a convenience store
Managed to save just a little bit of money
We won't have to drive too far
Just 'cross the border and into the city
You and I can both get jobs
And finally see what it means to be living
You see my omd man's got a problem
He lives with the bottle that's the way it is
He says his body's too old for working
I say his body's too young to look like his
My mama went off and left him
She wanted more from life then he could give
I said somebody's got to take care of him
So I quit school and that's what I did
You got a fast car
But is it fast enough so we can fly away
We got to make a decision
We leave tonight or live and die this way
I remember when we were driving driving in your car
The speed so fast I felt like I was drunk
City lights lay out before us
And your arm felt nice wrapped 'round my shoulder
And I had a feeling that I belonged
I had a feeling that I could be someone, be someone, be someone
You got a fast car
And we go cruising to entertain ourselves
You still aint got a job
And I work in a market as a checkout girl
I know things will get better
You'll find a job and I'll get promoted
We'll move out of the shelter
Buy a big house and live in the suburbs
You got a fast car
And I got a job that pays all our bills
You stay out drinking late at the bar
See more of your friends then you do of your kids
I'd always hoped for better
Thought maybe togehter you and me would find it
I got no plans I anint going nowhere
So take your fast car and keep on driving
You got a fast car
But is it fast enough so you can fly away
You got to make a decision
You leave tonight or live and die this way...
***reci kak se zoveš ti, i od kud ti snaga,
da me možeš povesti gore s moga dna.
oči su ti crvene, ruka ti je blaga,
kao da su stvorene da ih ljubim ja,
a pred vratima škvadra ponovo rola:
u-la-u-la-la-le,
u-la-la-la-u-la-la-u-la-la-le,
u-la-la-la-u-le.
dok vani glazba svira,
pitaćeš me tiho znaš li gdje si,
ne mogu do glasa, ti mi reci,
pokaži mi usne budi tko si,
ono što nas plaši to su čavli od papira,
tvoja me ruka dira.
ali da otkrijemo sjaj što dodir nosi,
moraćemo sresti dan kad bude više mira,
jer na vratima stoji škvadra i urla...
pođimo na selo, na selo,
pođimo na selo,
tamo još ima mira, na selo,
u peći je žar, na prozoru rosa,
pustimo da svijetlo postane vosak,
u peći je žar, na čelima znoj,
a po poljima juri vjetar i urla...
***uvijek su bile tako nevine
te tvoje crne oči
ko da nikad neće proći
Ijubavne igre one ne vide
i nikad neće moći
sve dok samo strah ne ostane
zar si stvarno mislila
da je sve to igra,
što sam ja zbog tebe sam?
a što ćeš sada kad si stigla do zida,
a doma nema goluba da te miluje.
teške se kiše spremaju,
kroz tvoj se prozor samo jablani vide,
nad gradom munje sjevaju,
uzalud pitaš ko ide...
budaline u planine, pustahije kroz kapije.
zar si stvarno mislila da je sve to igra,
što sam ja zbog tebe sam
a što ćeš sada kad si stigla do zida
pogledaj kakvo vrijeme se sprema,
a doma nema goluba da te miluje.
stari stražari zijevaju,
kroz tvoj se prozor samo jablani vide,
daleki momci pjevaju,
uzalud pitaš ko ide,
budaline u planine,
pustahije kroz kapije,
pogasi sve, budi vesela,
jer ljubav je za nas tek počela...
***uvijek sam a nikad do kraja,
večer u gradu ti donese neki lijek
u nekom kutu gdje samoća se zbraja.
uvijek s malo premalo para,
kad upale se svijetla, ode dim
a miris noći opet postaje stvaran
ko mnogo puta do sada, on sanja,
kako beskrajno pada.
bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve,
čulo se samo kako ptice pjevaju,
onda je stajao još dugo
s druge strane ulice,
pustio suze da se same slijevaju.
ja bi mogo da mogu,
ja bi znao da znam.
Vrijeme odluke
svjetla u dnu sobe
plavičasti trag
da li me prepoznaješ
o čemu razmišljaš
dim iz cigarete
nosi moje sne
gledam tvoje oči
hladne daleke
hajde dijete otvorimo ples
zamisli da svira najdraži bend
večeras igram samo za tebe
svejedno kako to je nebitna stvar
ne želim pričom da te zamaram
ljubimo se posljednji put
ja ti nudim sreću
kao iluzionist
tamnu stranu grada
govor ulice
ljudi na peronu
sajam taštine
ostaješ u krevetu
bojiš se gomile
hajde dijete otvorimo ples
zamisli da svira najdraži bend
večeras igram samo za tebe
svejedno kako to je nebitna stvar
ne želim pričom da te zamaram
ljubimo se posljednji put
lice moje predodžbe
rubna fikcija
sjena u ogledalu
krug se zatvara
htjela bi da te nema
ali to ne ide
htjela bi da spavaš
vrijeme je odluke
hajde dijete otvorimo ples
zamisli da svira najdraži bend
večeras igram samo za tebe
svejedno kako to je nebitna stvar
ne želim pričom da te zamaram
ljubimo se posljednji put