Evo podjelila bih sa Vama jednu priču koju sam davno čula,a nekako mi u zadnje vrijeme stalno navrača u misli.
Bio jednom jedan kamenolomac i lomio je kamen i stjene sve dok jednog dana nije vidio kralja i kraljicu kako opušteno igraju šah na terasi visokog dvorca...odmah je poželio: "da barem mogu biti kralj i tako opušteno igrati šah sa svojom kraljicom u svojim dvorima,nikada mi nitko,tada, ništa ne bi mogao" .Odjednom, pretvori se u kralja.
I tako igra on šah sa kraljicom i uživa opušten na suncu...sve dok ga sunce nije počelo jako pržiti i kralj tada pomisli :"vidi ti to sunce,koju snagu ima kad me toliko snažno može žariti,želio bih biti sunce,tada bi bio najmočniji na svijetu".I pretvori se u sunce.
Žario je i palio sve pred sobom,uvidio je da je stvarno močan,sve dok nije naišao oblak koji ga je prekrio.Pomisli :"ma vidi ti taj oblak kako li je samo močan kada me može tako lako prekriti".Poželi postati oblak. Naravno želja mu se ostvarila i sada tako visoko iznad svih stvarao je kiše i snijegove,prekrivao sunce i bivao doista jak,sve dok jednom nije zapuhao silan vjetar i u trenu
ga otpuhao.Poželio je postati vjetrom.
Sada je rušio sve pred sobom,zaista mu nitko nije mogao stati na kraj.Fijukao je i osjećao se najjačim na svijetu.Sve dok jednom nije naišao na stjenu koju nikako nije mogao srušiti,naravno poželio je postati stjena koja je tako jaka da joj čak ni vjetar ništa ne može...
Odjednom, naišao je kamenolomac...ostatak priče znate i sami.
Post je objavljen 22.01.2006. u 17:35 sati.