Obožavam vrijeme ovo...upravo sada-nakon dobre klope!
Nekako mi mozak fino funkcionira,neopterečeno...jasno.
Nisam od onih koji se nakon klope bace u horizontalu...pa onda evo da istresem svoje misli ovdje,pomislih...
Zašto da ne?
Jučer nakon što sam na dva sata skočila na fax uslijedio je poziv...i da bio je on...
Naime nakon što smo se 4.siječnja separirali sve je nekako čudno i nestvarno,privikavam se na život bez njega.Moram priznati da brak kakv-takav ima neke svoje privilegije bez kojih sada nastojim normalno živjeti svoj život, izrealizirati svoju viziju,dokazati sebi da ja to mogu.
Naša separacija bila je neminovna ali i prema nekim standardima kvalitetna,nije bilo drame i neugodnih scena,klincima sam objasnila o čemu se radi i jednostavno nastavila onako kako sam već odavno planirala.Naravno,volim ga (nakon 10 god. braka to je sasvim normalno)bez obzira na sve ono što mi je u tih 10 godina učinio.Ah...duga je to priča...nju opisujem u drugom...ipak intimnom fileu,koji mi pomaže da sagledam stvari na realan način.
Sada kada sam u toj fazi odvikavanja od zajedničkog života volim popričati s ljudima koji su to već prošli ili pak upravo sada to prolaze.Njegova strana ormara je prazna,njegov noćni ormarić,njegova četkica za zube,mjesto za njegove časopise,njegova strana kreveta...to su promjene koje čovjek zna da će se dogoditi ali opet si nekako ne spreman.Zar ne?
Post je objavljen 21.01.2006. u 13:53 sati.