srijeda, 29.03.2006.
...zar novi post?!...jedva...
Oh da, svjesna sam svoje nezamislivo velike lijenosti zadnjih dana...prestrašno nešto...baš doslovno ne znam šta bi sa sobom...nije da imam vremena na odmet, ali i ono što imam uglavnom prolapim...heh...kod mene dosta novog u zadnjih tjedan dana...neke događaje sam već gotovo zaboravila...a i ne da mi se vraćati na njih...ništa negativno naravno...vikend mi je bio prelood...pet – prvi koncert d vispera...eh kad se samo sjetim...samo su bubnjar i basist bili pijani tako da...hmmm...ma bit će bolje...ali sveukupna atmosfera...savršeno... :) Subota...u školjci bili koncerti mladih osječkih nada... =D Isto bilo prekul...jedan od boljih izlazaka u zadnje vrijeme osobito lapljenje sa zoranom... :) (...i da, zajedno smo...=))) )Ostali dani i nisu vrijedni posebnog spomena...jučer dan bio skoro savršen...onak weeee...bila na natjecanju iz kuglanja...ekipno smo prve...ja treća kao pojedinka...kul sam si... :D I saznala da idem na državno...isse...ueeeeee...:) danas me aco baš naljutio u školi...cijeli dan je bio kao ljut na mene, srao mi onak nonstop...i onda kao zaj...a se...o da...uglavnom neto smo se kao zakačili oko mog po njemu ne borenja za sebe...dooobro...aaa...kak istina boli... :D Ma sve u svemu...dani prolaze kao i obično uz trunku euforije...ajde uživajte mi...poosa... ;)
If you're lost you can look - and you will find me
time after time
If you fall I will catch you - I'll be waiting
time after time.
...da proljetni dani svakom mogu izmamiti osmijeh na lice...
- 19:21 -
Komentari (30) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 20.03.2006.
...mrzim kad se netko razočara u mene... :(
Heh...o naslovu kasnije...znam da nisam relativno dugo pisala nikakav post...ali iskreno nisam znala otkuda bih počela...morala bih spomenuti trenutnu situaciju s rainmanom...natjecanja...stanje kod kuće...protekli vikend...bla...pa i nisam imala baš neku volju za pisanjem...ajde prvo da rijšim natjecanja...hrvatski je prošao fenomenalno...prva sam...i trebalo mi je par sati da povjerujem u to...mislila sam da to ne može biti istina jer se meni uvijek sve izjalovi...ali što se tiče hrvatskog nije bilo tako, doro nije još sigurno idem li na državno...ali kul sam si...iako mi se taj uspjeh čini tako dalekim...današnja povijest definitivno je zasjenila hrvatski i to prilično negativno (pozitivno je da nisam zadnja :D )...ne znam što mi je bilo...ili sam se zablokirala ili jednostavno nisam znala...pitanja su bila prebanalna, a takva obično najlošije znam...i sad mi je glava puna godina, detalja koje mi uopće nisu trebali...ne znam...najviše me muči što sad sve triput teže testove za vježbu riješila isto toliko puta bolje...zlO...dunno...ma sve u svemu...boli me za samo natjecanje u tom smislu...više mi je bed zbog profesora koji je puno očekivao od mene...nisam ga još vidjela...ali znam da će biti svega...ne znam uopće kako ću ga pogledati u oči...onak...aaaaa...mrzim kad se netko razočara u mene, pa makar to bio i profesor...ne znam...ali to mi je baš najgore od svega...taj osjećaj da te netko smatra promašajem...a i ovako sam puna sebe...lol...cijeli dan razmišljam samo o tome...susretu s njim...i što će mi reći...hmmm...sad stvarno imam razlog za prebaciti se u drugu školu...uglavnom sama sam sebi smiješna ovim nebulozama, ali ne mogu si pomoći...čudna sam, puno očekujem od ljudi i ljudi puno očekuju od mene...a ebat ga...navikla sam na to, ali svejedno boli kad razočaraš nekog...što se zorana tiče...poslah mu neki dan nešto preko icq-a...meni je jednostavno lakše pisati nego pričati...užaš, ali tako je...mislim da sam bila potpuno iskrena u tom svemu...i stvarno mi je žao zbog navlačenja s njim ovih zadnjih mjesec dana...ne u smislu da mi je žao što sam dosta vremena provela s njim...već je on izgubio tih mjesec dana...nisam za vezu trenutno...nije problem u strahu od osjećaja...ali ne osjećam se dovoljno sth da bih funkcionirala u toj vezi dugo, ali bilo bi mi stvarno žao kada bi jako kratko trajala jer bih time izgubila sve vezano uz nj...dobila sam i odg na to napisano...odgovor zbog kojeg mi glavom prolaze misli tipa «Daj, glupa si, zar ćeš takvog dečka pustiti da pobjegne...?!»...ali ipak mislim da sam dobro odlučila...nadam se da ćemo moći biti prijatelji jer mi je stvarno predobro s njim u društvu i ovih mjesec dana bilo mi je predivno samo zbog činjenice da je on bio tu negdje blizu...uglavnom...ma mutava sam ja malo nekad...valjda se neću pokajati (hoću)...i valjda ga nisam razočarala...ajde uživajte mi...i napišite imate li vi kakvih problema s razočarenjima...poosa velika... ;)
Welcome to wherever you are
This is your life, you made it this far
Welcome, you gotta believe
That right here right now,
you're exactly where
you're supposed to be
Welcome, to wherever you are.
Naučila sam...da je ponekad potrebno i imati malo sreće da bi u nečem uspio(...ali zašto je ja često nemam...zlO...).
- 21:51 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
srijeda, 15.03.2006.
...i tako...
Zadnjih dana baš i ne pišem puno i ne obilazim blogove...ne znam why...valjda neka nervoza pred natjecanje... :D ZlO...stalno sam na netu, ali uglavnom na semenci i icq-u...ništa pametno uglavnom...sutra mi je županijsko...iz hrvatskog...znam ja dosta toga...ali kakav sam biser opet ću preskočiti par pitanja...jooj kako se bojim...užas...inače kod mene ništa novo...još uvijek mučim zorana...ma sve je to zbog svih silnih obaveza...znam da ću se srediti čim prođe ponedjeljak...točnije povijest...uglavnom...ovo mi je definitivno najkraći post ikad...uživajte mi i držite mi fige...da se jako ne obrukam... :D poosa
P.S: I da, pomirila sam se s Dembom...to mi je definitivno najbolji događaj ovog tjedna...čim se toga sjetim sretna sam... :)
Naučila sam...prijatelji su anđeli koji nas podignu kada naša krila zaborave letjeti...
- 22:47 -
Komentari (25) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.03.2006.
...kako je prošao vikend bez izlaska...
Hmmm...o da...na kraju ni jučer nisam smjela van jer je «hladno»...uglavnom pokušavala sam se stvarno izboriti za izlazak, ali nije smisla...na kraju je i baka dramatizirala i onak...argh...u početku me to dosta ubilo...ali kako zadnja tri tjedna nisam pošteno izašla, već mi je prešlo u neugodnu naviku...isse...kako me to već počinje živcirati...zlO...sva sreća što postoje neki ljudi koji me uvijek uspiju razvedriti... ;) Ali jučer je trebalo biti tako dobro vani, trebala sam ići na jedan rodjendan kod cure s talijanskog, a kasnije bih se našla sa Zoranom... Na kraju sam večer provela gledajući film «Two for the money»...lood je... Bed je i to veliki što sam se posvadjala s Dembom, točnije pozdravili smo se zauvijek i imam osjećaj da je ovaj put to zapravo...onak ne znam...napao me izmišljam...da ne želim van, već mi je stara samo isprika...a i sam zna kakav odnos imam s njom i koliko me to sve živcira...istina da sam ja onda prilično gadno odgovorila i poživčanila...ali nisam znala kako bih drukčije u tom trenutku reagirala...žao mi, ali ovaj put mislim da stvarno nisam samo ja kriva...ne znam...valjda će to vrijeme srediti jer kakvi smo oboje mi to nećemo riješiti, a ako i ne...valjda naše prijateljstvo nije toga vrijedno, or it wasn't meant to be...iako mi je ovo tako glup razlog za prekid prijateljstva, no dobro... :( Naviknut ću se... Danas sam bila kod malog nećaka na proslavi trećeg rodjendana...bilo je ok, puno kolača i došla sam premorena... Gledali smo s njim crtić «Legenda o medvjedu»...baš je najs...a ja sam baš dijete... I tako...jedva čekam da vidim neke ljude... :) Uglavnom...sve u svemu...neobičan vikend...
«I'll tell you something
I think you'll understand
When I say that something,
I wanna hold your hand.»
P.S: Naučila sam...da te obiteljska okupljanja uvijek mogu iznenaditi...ali i iznimno izmoriti... :D
P.P.S: U zadnje vrijeme strašno puno slušam Slipknot...heh...sam se vi smijte... :P
- 22:41 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
petak, 10.03.2006.
...najveći cilj u životu...nestati... :D
Obećala sam jeleni da neću više nikada...obećale smo jedna drugoj...ona na kraju ipak nije ispunila obećanje...i sada je razumijem zašto...toliko toga se promijenilo u mom životu zadnjih mjeseci, toliko toga negativnog uz uobičajenu svakodnevicu...jednostavno ne mislim smisao u svemu tome...za šta se ja toliko mučim...kada na kraju ostane jedna tupa praznina...šta želiš ti od mene...šta očekuješ...kada mi ništa ne daješ zauzvrat...čini se tako lakim prekršiti obećanje...ali znam da neću moći mnoge ljude nakon toga pogledati u oči, pa ni svoj odraz u ogledalu...koliko puta sam poželjela nestati...i to bi bilo lako...ali onda ti se nikad neću uspjeti dokazati...iako vrijedilo bi samo znati da ćeš patiti...to bi bilo dovoljno...no nisi vrijedna jednog života...jedne suze...i nećeš je više nikada dobiti...sada i sama sebe lažem...shvaćaš li ti uopće koliko mrzim ono što jesam zbog tebe...koliko prezirem svaki dio sebe samo zato što znam da je i dio tebe...svjesna sam koliko sam pukla, koliko sam luda...što mi sve prolazi glavom...to nikada nećeš saznati...i to je zapravo jedina stvar koja je samo moja jer sve ostalo mi nekako uspiješ oduzeti...svaki prešućeni susret, svaki osmijeh u kojem nisi sudjelovala...sve obrišeš kao da to nikom ništa ne znači...ali meni znači...i nemaš pravo to raditi...nit meni...nit ikom...jedino što ćeš na kraju postići je ubiti i ono što mi je ostalo...ali hvala ti na tome...samo ćeš mi pomoći da nestanem...eto ipak si sudjelovala u ostvarivanje moje najveće ambicije...tnx... :D
Hold me up into the light
Fix the cracks and fix them right
Keep the pieces in the drawer
Keep them there forever more
May come in use for some day
Recycle this s**t in some way
And all that I have to say
Don't let them throw me away
P.S: Shvatite ovo kao pucanje...nothing special...o da...kako će me jedan lega šprdati zbog ovog posta...bed...
P.P.S:Meni se ide vaaaa...samo da se maknem od svega... :(
P.P.P.S: Naučila sam (bilo je i vrijeme)...da kod mene sreća ne traje više od jednog dana...
- 20:46 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
srijeda, 08.03.2006.
...opet ja... :D
Heh...kako me ubijaju te drame s blogovima...mislim to gubljenje postova i slično...žao mi je samo što su se izgubili svi postovi i komentari ovog mjeseca, ali ajde...preživjet ću, tj. preživjet ćemo svi mi... ;) Današnji dan mi je bio prelood...u školi mi već dugo nije bilo ovak savršeno...doslovno nisam ništa radila...a opet sve je bilo na svom mjestu...aco i tomo (najludji likovi iz razreda koje obožavam, ne znam kojeg više) sjedili su ispred mene i jele...tak da je bilo... :D :D :D Tomo i ja smo se zapravo kreveljili jeleninim tipičnim izjavama i aci koji ju je gadno šprdo...LOOL...na biologiji mi je bilo još najjače jer sam bila tzv. Acina «prezenterica», tj. pisala sam na ploču dok je on izlagao neki svoj «napravljeni» referat...zapravo je samo čitao iz knjige...uglavnom stomak me je bolio od smijanja i savijanja...a što je još jače nitko u razredu nije shvaćao zašto se nas par toliko krevelji...profa je isto bila malo zbunjena...zlO... Popodne sasvim ok...uglavnom zuja... Navečer sam imala dramsku i naš tekst polako se približavam kraju...weeee...tako da će uskoro početi tek prava komedija...predstava nam je mračnjak prikazan kroz neke uobičajene teme...ja sam lik koji umire nekoliko puta i to tako što me pokazi auto...dosta je zanimljivo sveukupno... Zoki me je čekao nakon dramske u biti da udovolji mojoj potrebi da ga vidim...ali...sve je bilo tako silly...nekim čudom i stara me je došla sačekati ispred sa sekom...prvi šok...ali ipak je otišla prije mene, tako da je još i postajala neka mogućnost zoranovog i mog nebrukanja...ali kako je oko nas bilo još ljudi tipa sonje, subo, ivane, pere koji su umirali od želje...hmm...ma u biti drugi šok...mislim da je ovaj susret bio vrhunac... :D Btw opet sam dobila čokoladicu (weeee)... :) ,a Zoki je dobio limun...lol...a šta mu ja mogu...tražio ga je... :D Sve u svemu...dan koji definitivno neću zaboraviti... :) ...i tako...e, i da...subi želim sretan put i da mi se dobro zabavi na skijanju...love ya... :) ajde poosa...uživajte mi...
P.S: ...i svim ženama, curama...sretan medjunarodni dan žena...mi smo kul, ne zaboravite to... :D (...heh...danas sam bila pažljiva i kupila staroj i baki ruže...najviše zato da se mama već prestane ljutit na mene)
Naučila sam...da je svaki dan novo iznenadjenje...
- 23:10 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
utorak, 07.03.2006.
...jednostavno post...
Jučer napisah post...ali iz vama poznatih razloga nisam ga uspjela objaviti...zlO...priznajem bio je dosta tužan, pun emocija...a što je najsmješnije sve je bilo nekako nedefinirano...zato ga sada ipak ne staviti... Općenito nisam bila u školi dva dana...ali sutra me itekako čeka sve ono što sam izbjegla jučer i danas...a valjda će dobro proći...jooj samo da me ne pita geografiju...isse...baš mi se nakupilo... Ajd sad kao na pređem na neki bliže teme... :D Preko vikenda su me progonili duhovi iz prošlosti...zapravo jedan duh s porukom «Znam da je tebi još jako stalo do mene! Priznaj? Iskreno!» ...wow...on izgleda zna nešto o meni što ni sama ne znam...a da bi stvar bila gora, te dezinformacije čuo je preko Dine...hmm...pitam se...jooj ma ne da mi se...samo se stvarno nadam se Dino nema ništa s tim...mislim da bi mi onda baš jako pao u očima... Stop o tome!!! E, i da...stara i ja smo opet posvadjane...ignorira me...a teško mi kao palo, možda i bi da nisam već navikla na takve ispade...a baka koja je već mjesec dana u gostima na kraju je ipak zaključila da nema spasa kod nas...naš odnos je sada i službeno poremećen...LOL...a kao da to već nisam znala... Inače ovak' sam ok...imam jako potrebu pisati dubokoumne postove...ali trenutno mi se ne da...kad potpuno ozdravim...barem fizički...nedavno sam za lektiru imala «Život je san» Calderona de la Barce...ovaj citat mi je savršen...lijep, istinit...i baš zbog toga žalostan...šta vi mislite koliko je to točno?!...poosa i uživajte mi...
«Jer mudrac reče da nam tugovanje
takav užitak pruža te smo skloni
da zlo i patnju čak priželjkujemo.»
...osjećam da više nisam tu za svoje prijatelje...zadnjih dana stekla sam dojam da sam ih iznevjerila...ne znam što bi' ih pitala...što bi' im rekla...kako ni' im pomogla...heh...valjda će i to doći na svoje...želim ponovo biti ja...tj. ne znam kako da to opišem...moja najveća prekretnica u svemu bio je tren kad su se moji starci razočarali u mene i otkada sam izgubila bliskost s njima...i otad ne znam tko sam...kadgod se pokušam vratiti, biti ona stara...uvijek nasmijana...nešto se dogodi što me spusti do dna...znam da glupo zvuči što toliko ovisim o njima...ali moj najveći strah je razočarati nekog...a to mi se dogodilo...i dok to ne popravim, ne mogu krenuti dalje... :(
...ja imam potrebu vidjeti nekog... :)))
- 22:48 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
