Marketing
...mrzim kad se netko razočara u mene... :(
Heh...o naslovu kasnije...znam da nisam relativno dugo pisala nikakav post...ali iskreno nisam znala otkuda bih počela...morala bih spomenuti trenutnu situaciju s rainmanom...natjecanja...stanje kod kuće...protekli vikend...bla...pa i nisam imala baš neku volju za pisanjem...ajde prvo da rijšim natjecanja...hrvatski je prošao fenomenalno...prva sam...i trebalo mi je par sati da povjerujem u to...mislila sam da to ne može biti istina jer se meni uvijek sve izjalovi...ali što se tiče hrvatskog nije bilo tako, doro nije još sigurno idem li na državno...ali kul sam si...iako mi se taj uspjeh čini tako dalekim...današnja povijest definitivno je zasjenila hrvatski i to prilično negativno (pozitivno je da nisam zadnja :D )...ne znam što mi je bilo...ili sam se zablokirala ili jednostavno nisam znala...pitanja su bila prebanalna, a takva obično najlošije znam...i sad mi je glava puna godina, detalja koje mi uopće nisu trebali...ne znam...najviše me muči što sad sve triput teže testove za vježbu riješila isto toliko puta bolje...zlO...dunno...ma sve u svemu...boli me za samo natjecanje u tom smislu...više mi je bed zbog profesora koji je puno očekivao od mene...nisam ga još vidjela...ali znam da će biti svega...ne znam uopće kako ću ga pogledati u oči...onak...aaaaa...mrzim kad se netko razočara u mene, pa makar to bio i profesor...ne znam...ali to mi je baš najgore od svega...taj osjećaj da te netko smatra promašajem...a i ovako sam puna sebe...lol...cijeli dan razmišljam samo o tome...susretu s njim...i što će mi reći...hmmm...sad stvarno imam razlog za prebaciti se u drugu školu...uglavnom sama sam sebi smiješna ovim nebulozama, ali ne mogu si pomoći...čudna sam, puno očekujem od ljudi i ljudi puno očekuju od mene...a ebat ga...navikla sam na to, ali svejedno boli kad razočaraš nekog...što se zorana tiče...poslah mu neki dan nešto preko icq-a...meni je jednostavno lakše pisati nego pričati...užaš, ali tako je...mislim da sam bila potpuno iskrena u tom svemu...i stvarno mi je žao zbog navlačenja s njim ovih zadnjih mjesec dana...ne u smislu da mi je žao što sam dosta vremena provela s njim...već je on izgubio tih mjesec dana...nisam za vezu trenutno...nije problem u strahu od osjećaja...ali ne osjećam se dovoljno sth da bih funkcionirala u toj vezi dugo, ali bilo bi mi stvarno žao kada bi jako kratko trajala jer bih time izgubila sve vezano uz nj...dobila sam i odg na to napisano...odgovor zbog kojeg mi glavom prolaze misli tipa «Daj, glupa si, zar ćeš takvog dečka pustiti da pobjegne...?!»...ali ipak mislim da sam dobro odlučila...nadam se da ćemo moći biti prijatelji jer mi je stvarno predobro s njim u društvu i ovih mjesec dana bilo mi je predivno samo zbog činjenice da je on bio tu negdje blizu...uglavnom...ma mutava sam ja malo nekad...valjda se neću pokajati (hoću)...i valjda ga nisam razočarala...ajde uživajte mi...i napišite imate li vi kakvih problema s razočarenjima...poosa velika... ;)
Welcome to wherever you are
This is your life, you made it this far
Welcome, you gotta believe
That right here right now,
you're exactly where
you're supposed to be
Welcome, to wherever you are.
Naučila sam...da je ponekad potrebno i imati malo sreće da bi u nečem uspio(...ali zašto je ja često nemam...zlO...).
Post je objavljen 20.03.2006. u 21:51 sati.