White Tiger

Iako mu Christine nije značila ništa, nije ju htio ostavit s njegovim šefom ni sekundu više no što je potrebno, znajući i sam kakav je. Osjećao je dužnost da ju izbavi, jer se ona tamo nalazi prvenstveno zbog njega.
U potrazi za novcem, zaputio se prema svom vjernom prijatelju, no dalek put koji je stajao pred njim ublažio je punom brzinom kroz pusta polja i sporedne ceste. Sa mjesta vozača sve se izvan auta činilo kao da okolo njega prolaze velike mrlje koje je auto uspijevao osvijetliti. Put je trajao više od dva sata, a kad je stigao do kuće u kojoj njegov prijatelj živi sa roditeljima, ušao je u dvorište preskočivši drvenu ogradicu i stao pred njegov prozor i pokucao. Svijetlo se odmah upalilo, a i njegov prijatelj je odmah otvorio prozor pitajući ga:
-Što radiš u ovo doba?
-Mike! Trebam pomoć! Hitno je!
-Baš sad?!
-Da! Moraš mi pomoći!
Mike je provirio kroz prozor lijevo i desno, a zatim mu je rekao: -Uđi!
Ušavši kroz prozor u kuću, Mike je nadodao:
-Čini mi se da si u velikim problemima, čim u ovako kasno dolaziš tražiti pomoć…
-Na moju sreću, ja nemam problema, ali čak se kajem što nisam ja u toj situaciji već nedužna djevojka.
-Što joj se dogodilo?
-Prvo; izderao sam se na nju kad me je upitala može li mi kako ona pomoć, kako bi ju, najrealnije rečeno, oteo…
-Oteo?!
-Trebao sam odglumiti pred šefom da sam se oženio, i da se želim prestati baviti takvim poslom. Nisam mogao to psihički podnjeti, otkad mi je…
-Zar nisi mogao smisliti nešto pametnije?
-Ne znam više ni sam što radim…
-Još uvijek mi nisi rekao što se s njom dogodilo.
-Ona se nalazi kod njega, i rekao da vratim svu svotu danas u 12. sati ili će ona osjetiti posljedice. Stvarno, ne poznam tu djevojku, ali ne mogu je ostaviti.
-I što da ja tu sad napravim?
-Molim te, posudi mi tih deset tisuća dolara... Svaki dolar koji skupim vratit ću ga odmah tebi! Znam da imaš!
-Ne! Ne mogu ti dati novac!...
-I sam si rekao da ćeš mi isplatiti taj dug na bilo koji način, nakon što sam te spasio.
-Žao mi je,… ali ja ti ne mogu pomoć. To je previše spram onoga što si ti napravio za mene!
-Ako se tvoj život može usporediti sa novcem, onda si stvarno jadan. Razočarao si me!
Mike je mudro šutio gledajući ravno u pod očekujući od svog prijatelja da odustane. I odustao je, a potom podigao madrac sa kreveta bacivši ga, te uzme pištolj.
-Prazan je! –odgovori Mike.
-…i kao prazan, korisniji je od tebe! –reče razočaranim glasom, te izađe kroz prozor i vrati se u auto.
Mike je potom izašao te uzviknuo njegovo ime, na što mu je njegov prijatelj odgovorio uzdignutim srednjim prstom, te se pun razočarenja otišao autom negdje dalje…
-Sljedeći put ću ti se smijat kad vidim kako ti netko ozbiljno prijeti pištoljem!- Govorio je u sebi. Stigavši pred semafor, upalilo se crveno svijetlo. Iako na ulici nije bilo žive duše, zastao je tamo. Već sva svijetla u kućama su bila pogašena, iako su ulice bile dobro osvijetljene velikim lampama i reklamama. Gledajući oko sebe, ne znajući što da učini ostao je na mjestu iako se zeleno svijetlo na semaforu vratilo. Znao je da je osuđen na krađu ukoliko ju želi spasiti, a za oko mu je zapela banka koja se nalazila na kraju ulice. Auto je preparkirao malo dalje, izašao iz auta te tablice skinuo te stavio ubacio u auto.
Stajao je zamišljen ''oči u oči'' sa bankom, držeći crnu kapu u rukama –Vračam se svojim korijenima…- pomislio je gledajući ju, a potom i stavio preko cijele glave. Unutra je još bila samo jedna radnica. Kao vješt u tom poslu, upao je u banku te počeo prijetiti pištoljem:
-Lezi na pod i ne pokušavaj ništa.- Derao se. -Izvadi sav novac koji imaš, i ne pokušavaj aktivirati alarm ukoliko želiš ostati živa!
Sva uspaničena, bez i jednog pogovora sve je izvadila, dok joj je on nastavio naređivati, a ona izvršavala zapovijedi:
-Odijeli deset tisuća dolara, i odloži ih na pult!- Kad je i to napravila, on ih je uzeo i pobjegao prema Christineinom automobilu, a iza njega se čuo alarm koji je odjekivao kroz cijelu ulicu. Čim je ušao odmah je najvećom brzinom počeo bježati iz grada. Čak se čuo prodoran zvuk policije, no on je jednostavno bio brži od njih te uspješno pobjegao iz grada, te nastavio natrag prema šefovoj prikolici…
***
Stigao je puno ranije od zadanog roka, izašao je iz auta, a potom pokucao na vrata prikolice. Nitko se nije javljao.
-Donio sam sav novac! –reče, no i dalje se nitko nije javljao. Polako je otvorio vrata prikolice, a kad je ušao bio je šokiran vidjevši šefa krvavog na podu, dok je Christine sjedila u kutu zavezana lisicama za cijev preplavljena strahom.